Pep Gvardiola je postao pravi “čovjek trofej”, u 21. vijeku niko nije osvojio više trofeja od njega i to za nepunih 13 godina!
Španski strateg je trenersku karijeru počeo na gotovo identičan način kao i igračku.
Kalio se dvije godine u Barseloni B, a onda je 2008. godine preuzeo i prvi tim Katalonaca. Od tada do danas u svojoj kolekciji ima 31 trofej, a do sljedećeg velikog trofeja ga dijeli manje od 20 dana. Mančester siti igra finale Lige šampiona 29. maja protiv Čelsija koji je eliminisao Real sa ukupnih 3:1.
U 21. vijeku je blizu njega samo Mirčea Lučesku sa 28 trofeja i čak 25 godina više, dok je Murinjo izbrojao do 25 sa osam godina više.
U svakom klubu u kom je radio njegov tim je igrao napadački, lepršavi fudbal i postavljao rekorde. Drži rekorde po broju uzastopnih pobjeda u Primeri, Bundesligi i Premijer ligi.
U prvoj sezoni u Barseloni je osvojio šest trofeja uključujući Primeru, Kup kralja i Ligu šampiona!
Odmah je svima dao do znanja da će se od sada on pitati za sve, a osvajanjem “ušatre” postao je najmlađi trener koji je to uradio (2009. imao 38 godina). U 2011. godini je još jednom uzeo Primeri i Ligu šampiona, a dobio je i Zlatnu značku skupštine Katalonije, koje je najveće priznanje u ovoj državi. Sve ovo mu je donijelo i prvu nagradu za najboljeg trenera FIFA.
Za samo četiri godine u Barseloni osvojio je 14 trofeja, pa je i dalje rekorder kluba. Ipak, postao je svjestan da su ga uspjesi uljuljkali i želio je novi izazov u karijeri.
– Razlog je jasan: Četiri godine su dovoljne. Iscijeđen sam i treba mi da napunim energiju. Zahtjevi su bili veoma visoki i menadžer mora da bude jak. U decembru sam najavio predsjedniku da ću završiti svoju eru u Barseloni. Vrijeme je uzelo svoj danak, ustajem svakog dana i ne osjećam se isto. Shvatio sam da sam ispunio svoju dužnost. Možete da se oporavite samo odmorom i sklanjanjem od svega. Bila bi loša ideja da nastavim ovdje. Možda ne bi bilo loše, ali imam utisak da bi. Došlo je vrijeme da odem – rekao je Gvardiola 2012. godine.
Već od sezone 2013/2014 preuzeo je Bajern iz Minhena gdje je ućutkao “nevjerne Tome” i pokazao da ne može da osvaja trofeje samo sa Ćavijem, Inijestom i Mesijem. Mnogi su osporavali njegove uspjehe komentarima da bi njih trojica osvojili trofeje gdje god da igraju i ko god da ih trenira.
Godinama kasnije će u dokumentarcu sa osmjehom pričati o periodu kada su sarađivali sa Gvardiolom, koji je imao potpuno drugačiji pristup i razumio igrače znatno bolje jer se i sam nalazio u njihovoj ulozi.
U Bajernu je svake sezone osvajao Bundseligu, a u dva navrata je stigao i do duple krune. Osvojio je prvu titulu u Njemačkoj sedam kola prije kraja šampionata (najbrže u istoriji Bundeslige), pobijedio na 10 gostovanja (najviše u istoriji), Bajern je pobijedio na 19 poslednjih mečeva (prethodni rekord bio 15), 19 puta su postigli dva ili više gola. Gvardiola nije izgubio prvih 27 mečeva u Bundesligi, prethodni rekord je bio 14, Bajern nije izgubio 53 mečeva zaredom u eri Gvardiole… Impresivne brojke.
Jedina “mrlja” je što nije uspio da podigne trofej Lige šampiona sa bavarskim gigantom, iako je čak tri puta igrao polufinale takmičenja. Svaki put bi ga u ovom fazi zaustavio neki španski klub, redom Real Madrid, Barselona, pa Atletiko Madrid.
Onda je odlučio da dođe u klub koji je u tom trenutku bio najbogatiji na svijetu i odmah doveo Ilkaja Gundogana, Liroja Sanea, Nolita i Džona Stonsa. Odlučio se na rez, pa je Džo Hart proslijeđen u Torino na pozajmicu, a Gvardiola je polako rješavao nagomilane probleme među “građanima”.
U Sitiju nije uvijek bilo sve kako je poželio, pa je porazom od 4:0 od Evertona i dalje njegov najveći poraz u domaćim takmičenjima. Ipak, u prvoj sezoni u Premijer ligi je morao da nauči lekcije koje je naplatio već sljedeće sezone.
Postavio je rekord sa 100 osvojenih bodova u Premijer ligi i odmah je nagrađen novim ugovorom na tri godine. I sve to je učinio nakon što je napravio novi restart, iz kluba su otišli Kolarov, Kliši, Sanja i Zabaleta, stigli su Ederson, Mendi, Kajl Voker, Bernanrdo Silva i Danilo.
Ipak, i prije Premijer lige je osvojio Liga Kup (Siti četiri godine zaredom uzima ovo takmičenje), što je bio prvi trofej u klubu.
Nakon toga je uslijedila najbolja sezona u Sitija kada je uzeo četiri trofeja (Premijer liga, FA Kup, Liga kup i Komjuniti šild).
– Da bismo osvojili titulu, morali smo da pobijedimo 14 mečeva u nizu, to je bila najteža titula u mojoj karijeri do sad – rekao je Gvardiola nakon što je osvojio Premijer ligu u sezoni 2018/2019.
I dok u Ligi šampiona nije uspijevao da preskoči četvrtfinale, u domaćim takmičenjima je gotovo bez greške uzimao trofeje.
Ove sezone je uspio da dovede Siti do devet pobjeda u januaru (rekord za jedan mjesec), što se prvi put desilo od 1988. godine u sve četiri nivoa engleskog fudbala.
Već 10. februara je stigao do 15 uzastopnih pobjeda u svim engleskim takmičenjima, što nije uspio niko ranije.
Trofeji su samo dokaz da njegova trenerska filozofija sa velikim posjedom lopte, agresivnom igrom i visokim presingom i dalje nema pravi odgovor, iako povremeno neko uspijeva da ga iznenadi.
Jedno od pravila koje su tokom godina isplivale je famoznih “šest sekundi”. Kada se izgubi lopta vrši se pritisak od šest sekundi, ako se lopta ne vrati, onda se svi igrači vraćaju na svoje pozicije i čuvaju energiju.
Gvardiola je revolucionar koji još uvijek nije “provaljen” i ostaje pitanje da li će neko uspjeti da ga “pročita” do kraja.
Nova.rs
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.