Dugo ste u vezi ili braku, u partnerovom i vašem odnosu je naizgled sve u redu, ali ne možete da se otrgnete utisku da emocije polako blijede. Više nema strasti kao ranije i sve manje provodite vrijeme zajedno. Ljubav je tiho i neprimijetno prešla u naviku.
Da li je to trenutak emotivnog zasićenja ili ste se “uspavali”, pa je vrijeme da se trgnete dok još nije kasno? Kada i zašto ljubav prerasta u rutinu? Da li je moguće izbjeći takav scenario ili to kad-tad čeka sve parove?
– Najčešći razlog zašto ljubav prelazi u naviku je uzimanje odnosa “zdravo za gotovo”. U teoriji znamo da je ljubav potrebno njegovati da bi trajala, ali u praksi ljudi, nažalost, u nekom trenutku prestanu da se trude, misleći da će njihov odnos uvijek biti isti bez ikakvog ulaganja. Početak veze je najčešće obilježen jakim emocijama i građenje odnosa teče lako. Kada prođe početna zaljubljenost i zanesenost, koja može da traje od šest mjeseci do dvije godine, mnogo bolje poznajemo partnera, nema više idealizacije i odnos bi trebalo da postane zreliji. S jedne strane, osjećamo veću sigurnost i stabilnost u vezi ili braku, ali takođe odnos traži i više truda da bi zadržao dinamiku, što je napornije za partnere – kaže psiholog Elena Kuzmanović.
Šta nam prvo govori da je ljubav prerasla u rutinu i koliko to treba da nas zabrine?
– Da je ljubav postala navika znamo kada više ne osjećamo motivaciju da se trudimo. To najčešće znači da su partneri ušli u pasivnu rutinu, da se većina stvari podrazumijeva, da ne postoji aktivan osjećaj ljubavi i da im je nekada zanimljivije da vrijeme provode sa drugim ljudima. Osjećamo da postoji ljubav, ali je više “uspavana” nego živa i manje je prijatnih emocija kada smo sa partnerom. Seksualni život prerasta u rutinu, a gubitak seksualne želje takođe prati osjećaj učmalosti u odnosu.
Sagovornica naglašava da je upravo to trenutak kada bi trebalo da se “probudimo”, jer takva situacija vodi ka rastanku ili ostajanju u emotivnoj zajednici koja partnere ne ispunjava dovoljno, ali im donosi određenu sigurnost:
– Stvari ne postaju bolje same od sebe, već se situacija vremenom pogoršava. Partneri najčešće ustaljenu dinamiku prekidaju interesovanjima van odnosa. Nerijetko i interesovanjima za nove partnere i vanpartnerske veze. Dolazi do situacija koje su često destruktivne po emotivni odnos. U korijenu svega je pogrešno shvatanje da ljubav vremenom nestaje i da ne možemo ništa da učinimo da to spriječimo. Zbog toga ljudi odustaju od ulaganja, pa pronađu nove partnere ili se mire sa situacijom zbog sekundarnih dobiti koje imaju u vezi ili braku. Nekada je strah od promjena ili samoće snažna motivacija da ljudi ostanu u takvom odnosu – kaže psiholog.
Emotivna zasićenost
Da li je neminovno da emocije među partnerima vremenom blijede, bez obzira na intenzitet ljubavi koji je postojao u početku? Psiholog Elena Kuzmanović ističe da je neophodno da se na vezi ili braku radi svakodnevno.
– Iz odnosa dobijamo ono što njegujemo i na čemu radimo. Ali kao da nam je težnja da stvorimo okruženje sigurne i bezuslovne ljubavi u kojoj ne moramo ništa da učinimo i gdje će se sve desiti samo od sebe. Nažalost, taj period u našem životu je sa ranim djetinjstvom završen. U odraslom dobu je potrebno konstantno ulagati energiju da bismo dobili željene rezultate. Osjećanja se vremenom mijenjaju, ali to ne znači da se mijenjaju na gore, već da se produbljuju. Često čeznemo za početnim intenzitetom osjećanja, međutim naše tijelo nije “programirano” za takav intenzitet konstantno. Organizam u susretu sa drugim luči veliki broj hemijskih supstanci, poput dopamina, oksitocina, serotonina i svaki od njih ima ulogu u procesu vezivanja i stvaranja partnerstva. Ali njihov efekat intenzivno traje neko vrijeme, zatim ulazimo u mirniju fazu u kojoj nema tolikog naboja, ali postoji konstantno održavanja prijatnih osećanja. Tada je potrebno da se posvetimo aktivnostima koje djeluju podsticajno na naše odnose i ljubav.
Da li emotivna zasićenost dovodi do navike u vezi ili braku?
– Ne mora uvijek da se radi o emotivnom zasićenju, ali to može biti jedan od uzroka. Nekada je partnerima, zaista, stalo da njihov emotivni odnos uspije, ali dozvole da im svakodnevica, teškoće na poslu ili roditeljstvo, pomjere fokus sa toga i jednostavno ga zapostave. Zato je veoma važno da se partnerstvu daje jednak značaj kao i roditeljstvu, jer dobro roditeljstvo prilično zavisi od stabilnog partnerstva. Emotivno zasićenje nastaje kod parova koji su razvili nezreli odnos koji je u datom trenutku donosio emotivnu dobit. Onda su željeli da krenu u novu fazu, ali nisu uspjeli – kaže psiholog.
Rehabilitacija odnosa
Do navike u ljubavi najčešće dolazi kada partnerski odnos postane ozbiljniji i stabilniji, ali je individualno kada će se to desiti. Kod osoba koje stalno teže ka nečem novom, taj period dolazi ranije, jer svaku rutinu shvataju kao naviku i nekakvu vrstu gašenja odnosa.
– Rutina koju ostvarimo u odnosu ne mora nužno da bude loša, jer nam je potrebno da osjećamo stabilnost i neku vrstu sigurnosti, da možemo da predvidimo događaje i da se oslonimo na partnera. Ali postoji razlika između stabilne rutine i učmalosti. Rutina služi da se život odvija na način na koji želimo i u tome možemo da uživamo, dok učmalost nosi gubitak energije i motivacije za bilo kakve aktivnosti u odnosu. To postaje sumorna realnost naspram neostvarene želje da živimo drugačije.
Na pitanje da li je moguće “podgrijati” emocije, Elena Kuzmanović kaže da rehabilitacija odnosa zavisi od toga kakva je ranije bila veza.
– Ako su temelji ispunjeni ljubavlju, a sadašnjost predstavlja neku vrstu nesnalaženja u novim fazama, onda možemo da učinimo nešto konkretno. Nekada je dosada u vezi ili braku odraz ličnog osjećaja, jer nam nedostaje usmjerenje ili osjećanje svrhe u sopstvenom životu, pa je veza samo “ogledalo”. Uvid u to šta je zaista razlog za takav osjećaj i iskrenost prema sebi, prvi su koraci u rješavanju problema. Važno je izbeći međusobno optuživanje ko je učinio više za odnos (ili ko nije) i udružiti se sa partnerom protiv navike. Postoje aktivnosti, poput hobija, kojima možemo da se posvetimo zajedno, a koje donose dopaminsku i serotoninsku satisfakciju. Svaki zajednički cilj donosi uzbuđenje i na taj način možemo stvarati osjećaj nečeg novog i izazovnog.
Sad je stvarno kraj
Kada moramo da shvatimo da je kraj i da više ništa ne može da se učini na poboljšanju odnosa?
– Ukoliko osjećanje učmalosti potraje predugo, potroše se kapaciteti i motivi da se nešto učini, pa je tada kraj veze realna opcija. Ako imamo svijest o tome da bi uzbuđenje u odnosu trebalo da se održava najprije na nivou ličnosti i bliskosti sa partnerom, onda je moguće i blagovremeno preventivno djelovati – savjetuje psiholog.
Novosti
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.