Engleski mikrobiolog Aleksandar Fleming izolovao je 21. septembra 1928. godine iz gljive penicilijum notatum prvi antibiotik – penicilin.
Njegovo otkriće nije korišteno do Drugog svjetskog rata, kad su ga britanski fiziolog i biohemičar Ernst Boris Čejn i australijski doktor Hauard Volter Flori primijenili u liječenju infekcija.
Fleming je 1945. godine sa njima podijelio Nobelovu nagradu za medicinu.
Sva Flemingova otkrića dogodila su se slučajno, govorio je naučnik.
Na putu za vakcinu prvo je otkrio enzimski protein lizozim 1922. godine, nakon što je kihnuo u inficiranu Petrijevu šolju u laboratoriji. Nekoliko dana kasnije, Fleming je otkrio da je bakterija počela da nestaje.
Flemingove laboratorije bile su u neredu, što se pokazalo kao prednost. Kada je tokom 1928. godine pregledao laboratoriju otkrio je čudnu pojavu.
Pošto je svaki dio eksperimenta pomno pregledao prije bacanja primijetio je koloniju gljivica u jednoj šolji punoj bakterije stafilokokus aureus.
Kada je detaljnije proučio koloniju, primijetio je citolizu potencijalno vrlo štetne bakterije, odnosno njeno uništavanje. Odmah je shvatio značaj eksperimenta, ali je otkriće u prvi mah potcijenjeno.
Fleming je čak procijenio da, zbog neefikasne proizvodnje i sporog djelovanja, lijek, odnosno vakcina, neće biti efikasan u medicini.
Međutim, druga dva naučnika Hauard Valter Flori i Ernst Boris Čejn usavršili su penicilin u efikasnu formulu, što je dovelo do njegove masovne proizvodnje tokom Drugog svjetskog rata.
Zbog ovog dostignuća, Fleming je dobio titulu ser, a Nobelovu nagradu je dobio zbog zalaganja u stvaranju penicilina, koji je spasao milione života u Drugom svjetskom ratu.
SRNA
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.