Izdvajamo

Dan Republike u SFRJ: Povod za druženje, neradne dane, školske priredbe i “svinjokolj”


Dan Republike, 29. novembar obilježavao je godišnjicu Drugog zasjedanja AVNOJ-a, kada je u Jajcu donijeta odluka o federalnom ustrojstvu države, a godinama je bio povod za druženje, neradne dane, školske priredbe, crvene marame prvaka i “svinjokolj”.

Istorijskog datuma, 29. novembra 1943. godine, ustanovljen je Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije i objavljeno da je odlučeno “da se Jugoslavija izgradi na demokratskom, federativnom principu kao zajednica ravnopravnih naroda”, a kraljevskoj vladi u izbjeglištvu zabranjen je povratak u zemlju.

Odlukama ustavnog karaktera ustanovljeni su državni organi i to je bio razlog da upravo taj datum ostane zapisan kao dan stvaranja nove Jugoslavije.

Nakon završetka rata, 1945. godine, 29. novembar se slavio kao Dan Republike i bio jedan od najvećih praznika u nekadašnjoj SFRJ – proslavljao se dva neradna dana uz svečane akademije u glavnim gradovima republika bivše države, djeljenje ordenja, počasne plotune…

Đaci prvaci su dobijali crvene pionirske marame na praznik socijalističke Jugoslavije, a taj dan bio je prepoznatljiv i po tradicionalnom “iću i piću”, u izobilju…

Praznik nije preživeo raspad SFRJ ni u jednoj republici nekadašnje zajedničke države osim u Srbiji, gdje je ukinut tek 2002. odlukom Veća građana Savezne skupštine SRJ (Crna Gora je “odustala” od zvaničnog praznovanja nekoliko godina ranije).

Ratna razaranja “oštetila” su i sjećanja i emocije, ostali su samo jugonostralgičari na svim prostorima nekada velike države “od Vardara do Triglava”, a ni njih nije mnogo.

Slovenci su među najvećim jugonostalgičarima, najbrojniji su među posetiocima Titovog groba na Dan mladosti, najzainteresovaniji za proslave svih nekada zajedničkih praznika…

Dana Republike sjete se tradicionalno i u Tivtu gdje “stari borci” i antifašisti koriste priliku da povuku paralelu između srećno proživljenih vremena u, kažu, “najljepšoj državi na svijetu” sa trenutnim dešavanjima na svjetskoj političkoj sceni.

U prilog priči o rođendanu koji se više ne slavi je i sjećanje mladih, ali dovoljno strarih da pamte školske priredbe organizovane na Dan Republike, okupljanja prijatelja “od juga do sjevera” domovine Jugoslovena, a u centru Beograda svake godine zavijori se i poneka trobojka sa petokrakom…

Pet razloga zbog kojih se obožavao ovaj praznik:

1. Svinjokolj

Radnička klasa je Dan Republike doživljavala kao porodični praznik. Seljaci su ga najčešće koristili za svinjokolj i porodično slavlje. Ustajalo se rano, a porodična trpeza je bila bogata raznovsrnim đakonijama, među kojima je prednjačilo pečenje, pa kad vas neko pita Šta ćeš za 29. novembar?”, to je u prevodu značilo: “Da li jedeš prase ili jagnje?”

2. Nedjelja odmora

Naravno, ovaj dan je po pravilu bio neradan i namjenjen uživanju, a uglavnom se imalo i dva slobodna dana, koji su se vezivali s vikendom, pa su Jugosloveni uživali u pravom mini odmoru.

3. Veći, značajniji i luđi od Nove godine

Dan Republike je bio značajniji praznik od Nove godine, slavlje se spremalo danima unaprijed, a nema osobe koja ga bar na neki način nije obilježavala.

4. Nezaobilazni partizanski filmovi

Uveče su na Prvom programu emitovali partizanski film, a na drugom splet kola i plesova naroda i narodnosti.

5. Časna pionirska

Đaci prvaci su na taj dan postajali Titovi pioniri. U školama su polagali zakletvu uz obavezne priredbe i čitanje sastava na temu:”Zašto volim druga Tita”, a nije rijetkost da su klinci u tim sastavima pisali da ga vole više od mame i tate, bez ideje zašto je to tako. Svaki pionir dobijao je plavu kapu (titovku), crvenu maramu i crvenu pionirsku knjižicu.

“Danas, kada postajem pionir
Dajem časnu pionirsku riječ:
Da ću marljivo učiti i raditi
I biti vjeran i dobar drug;
Da ću voljeti našu samoupravnu domovinu
Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju
Da ću razvijati bratstvo i jedinstvo
I ideje za koje se borio Tito;
Da ću cijeniti sve ljude svijeta
koji žele slobodu i mir!
Danas, kada postajem pionir
Dajem časnu pionirsku riječ:
Da ću marljivo učiti i raditi
I biti vjeran i dobar drug;
Da ću voljeti našu samoupravnu domovinu
Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju
Da ću razvijati bratstvo i jedinstvo
I ideje za koje se borio Tito;
Da ću ceniti sve ljude svijeta
koji žele slobodu i mir!”

Omiljeni proizvodi bivše Jugoslavije

U vrijeme kad su Gavrilović paštete bile statusni simbol, a “Leviske” privilegija odabranih, postojalo je nekoliko artikala koji će vam sigurno izmamiti osmjeh na lica kad ih se prisjetite.

Pogotovo ako ste u osamdesetim bili deca, ukusi koji su tad bili dostupni vjerovatno sad više ne bi odgovarali našim razmaženim nepcima, ali s obzirom na to da ih više nema, dozvoljeno nam je da ih se prisjećamo kao nečeg najboljeg što smo ikad probali.

Ali, ima tu i nešto za starije – posebna odjeća i automobili bili su neizostavni dio oskudne, ali nama drage ponude.

Pipi

Nijedna lista koja se tiče bivše države ne može proći proći bez Pipi i Ane Sasso. Ova oranžada sama po sebi možda nije bila tako zanimljiva kupcima, ali u kombinaciji s vrhunskom reklamom, u doba kad erotika još nije bila dostupna na svakom ćošku, ušla je u legendu i zauvjek će ostati ono čega se sjećamo.

Pekabela i Ledolina

Najbolji i najraznovrsniji sladoledi, san svakog klinca koji je uspio skupiti koji dinar za hladnu poslasticu poslije škole, bili su oni Pekabelini, a djeci su najzanimljiviji bili zbog raznih oblika i boja. Osim toga, sa setom ćete se vjerovatno prisjetiti i legendarne Ledove Ledoline ili Bajke.

Jugoplastika

“Marka za čitavu porodicu” nekada je nudila više od 3.200 raznih proizvoda. Od opreme za školu do raznih drugih predmeta; ovaj je brend mogao se naći u svakom domu.

Zagi i Vučko

Omiljene dječije plišane igračke nisu bile iz japanskih ili američkih crtaća, bile su to maskote velikih sportskih događaja, Univerzijade 1987. i Olimpijskih igara u Sarajevu 1984.

Muški mirisi

Njih je bilo nekoliko. Autohtoni proizvod bio je Vožd, “pravi jugoslovenski miris”, a njemu su konkurenciju pravili Ralon, Pino Silvestre, Hardy… Posljednji je imao i jednu od najomiljenijih reklama na televiziji koja je sasvim ocrtavala duh vremena.

“Stojadin” i Yugo

Fijatova Zastava 101 ili popularni “Stojadin” i kragujevački Yugo bili su omiljena prevozna sredstva u preratnoj Jugoslaviji. Prisjetite se i jedne od najzabavnijih auto-reklama.

Yassa

Yassa i njihova ponuda iz ‘70-ih i ‘80-ih i dan danas ima legendarni status. Jugoslovenski Asortiman Sportskih Artikala mogao se naći u ormaru svakog ko je poželio da u isto vrijeme izgleda i sportski i moderno.

Bronhi

Naravno svi se sjećamo i reklame za Bronhi, čiji su slogan “Lakše se diše” djeca ponavljala svaki put kada bi ih neko ponudio ovom poslasticom.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Vanja Grbić u Istočnom Sarajevu: Predaja je gora od poraza

K1

Pet medicinskih tehničara osumnjičeno za prebijanje pacijenta u Zenici

K1

Snijeg večeras stiže i u niže krajeve BiH

K1

Stanivuković: Lov na poslanike! Stavljajte pancire

K1

Njemačka: Tajne službe će moći da upadaju u stanove

K1

Veliki odziv na prikupljanje potpisa za ostavku Blanuše

K1

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više