Specijalni dopisnik Komsomolske pravde, Dmitrij Stešin, otkrio je šta se krije u dubini gigantske fabrike “Azovstal”, gdje se kriju pripadnici bataljona Azov i koliko im je vremena ostalo.
Ni sadašnja Ukrajina, ni oligarh Rinat Ahmetov nemaju veze sa “Azovstalom”. Ogromni kompleks je izgradio SSSR. 1930 je položen temelj prve visoke peći. Istovremeno je počela izgradnja luke i plovnog kanala – Azovsko more je na ovim mjestima plitko. Mariupolj, tihi i uspavani trgovački grad u blizini Azovskog mora, pretvorio se u gigantsko gradilište.
Veliki kombinat nije preživio njemačku okupaciju, u septembru 1943. Nijemci su odlazeći iz Mariupolja digli u vazduh skoro sve: visoke peći, ložište, koksne baterije, elektranu. Ali dvije godine kasnije “Azovstal” je obnovljen, a proizvodnja je bila sve veća.
1996. godine njemačka filijala legendarnog pomorskog osiguranja “Lojd” priznala je fabriku kao proizvođača brodskog čelika. Nakon toga, Amerikanci su sertifikovali čelik visoke čvrstoće za platforme za bušenje. samo četiri svjetska proizvođača su dobila takvo priznanje. “Azovstal” je bio jedan od njih.
Od prvog dana specijalne operacije u Ukrajini, odmah od 24. februara, militanti Nacionalnog puka Azov počeli su da dovoze tešku vojnu opremu u “Azovstal” i miniraju radionice. Visoke peći su zaustavljene. Sama fabrika je već drugi mjesec bez struje, zaposleni, koji su mogli pobjegli su.
Nema sumnje da se upravo “Azovstal” smatrao glavnim i posljednjim odbrambenim centrom Mariupolja. Tu je možda uticala veličina industrijske zone od 11 kvadratnih kilometara i dvije prirodne barijere, more i široka poplavna ravnica rijeke Kalmius, koja izbija iz fabrike. Privatne zgrade i višespratnice su bile blizu “Azovstala” samo sa jedne strane.
Prije oko mjesec dana, prije juriša, bataljon DPR “Vostok” je očistio privatne kuće duž granice pogona. Štaviše, čistka i bitka su se kretale paralelno.
Kako navodi reporter Komsomolske pravde, tada je prvi put sreo ljude koji su mu postavili čudno pitanje: “Kada će naša omladina biti puštena iz “Azovstala”?”
Ispostavilo se da su od početka marta, dok su mobilne komunikacije još uvijek radile u Mariupolju, pretplatnici mlađi od 20 godina počeli da dobijaju SMS pozive: “Dođite u “Azovstal”, imamo pouzdana skloništa, ima interneta, hrane, vode i dobrog društva”.
Na sreću, to je bio trik. Nacistima je bilo važno da pokažu da, zajedno sa njima, urbana omladina boravi u fabrici kao “živi štit”. Ali, nisu htjeli da troše resurse na taoce.
Prema priči jednog fabričkog radnika iz okruga Levoberežni, sa druge strane Mariupolja, za odbranu su se spremali od 2015. godine.
– Da, vozili su nešto, u zelenim kamionima, vozili su to godinama. Svi sa posebnim propusnicama, nisu pregledani na punktu, u pogon su puštani u bilo koje vrijeme. Vidio sam da nose vodu i neke zelene kutije – rekao je taj radnik.
Mediji su govorili o posebnim šestospratnim skloništima, misterioznoj biološkoj laboratoriji i sličnom. Ali istina je u suštini jednostavna.
Reporter Komsomolske pravde razgovarao je i sa Vitalijem, nekadašnjim radnikom valjaonice u “Azovstalu”, snažnim penzionerom koji je preživio dva mjeseca u podrumu.
Vitalija je 2014. glasao za DNR na referendumu, ali je posle toga u gradu uslijedio teror nacionalista.
– Moja žena je radila u “Azosvstalu” do zadnjeg dana, vidjela je kako kamioni ulaze i odlaze, i tenkovi su ulazili na glavni ulaz. Ispod je cio grad! Mnogo tunela, ispod kablova. Postojao je parovod iz termoelektrane, kroz njega je dovođena para, prečnika jedan i po metar. Postoji i mnogo skloništa, za našu smjenu je postojalo sklonište za 60 ljudi. Imali smo i malu prodavnicu. Postojala je i klimatizacija, ručna i električna.
Da li je moguće kretati se kroz ove tunele?
– Naravno trebalo ih je opsluživati!
Priča se da su 2014. godine ovi tuneli navodno bili poplavljeni? Da li su ih nacisti ispumpali i isušili?
– Niko ih nije potopio. Jedina stvar koje se sjećam, bio je prekid parovoda, a tada je došlo do poplave.
Vitalij je potvrdio da je bilo radnika iz “Azovstala” koji su učestovali u borbama na ukrajinskoj strani 2014. i pretpostavlja da su te radnike pripadnici Azova koristili kao vodiče za postrojenja, ako nisu uspjeli da pobjegnu.
Sada vazdušno izviđanje non-stop prati “Azovstal”. Ali, prema riječima vojnika koji nadgledaju, ljudi na površni nema, već su ostali pod zemljom.
Generalno, cijela odbrana “Azovstala” je izgrađena na dva utvrđena područja – Bastion i Jug, uz manja uporišta. U srcu svakog uporišta je nasljeđe sovjetskog sistema civilne odbrane, sklonište za bombe. Poslije Velikog otadžbinskog rata, restauracija “Azovstala” je završena tek 50-ih godina, kada je atomski rat već bio izgledan.
Dakle, čak i ispod sporednih upravnih zgrada postoje skloništa za bombe ili jednostavno veliki podrumi.
Prema riječima osobe koja je dobro upoznata sa sistemom fabričkih skloništa, informacija da su skloništa međusobno povezana je besmislica, jer je to u suprotnosti sa konceptom zaštite od atomskog i hemijskog napada. Ali, u fabrici postoji jedan tunel, koji od središta fabrike vodi do glavnog ulaza. On je bio predviđen za evakuaciju inženjera i rukovodilaca. Drugi njegov zadatak je kretanje velike mase ljudi učini skrivenim.
Gdje se krije Azov?
– Najvjerovatnije se radi o dva skloništa, ispod valjaonice velikog presjeka i ispod konvertorskog odjeljenja. Mogu da prime 1780 ljudi. To su skloništa 1. i 2. klase. Nalaze se na dubini od 6-10 metara, pokrivena su betonskom kušuljicom. Sistem za filtriranje vazduha je dizajniran za mjesec dana rada. Postoje prostorije za dizel agregat, ambulanta, za štab i komandno osoblje, bunar sa vodom i kanalizacijom… Može se pretpostaviti da se upravo tu krije cio Azovski bataljon, a sa njim i zapadni savjetnici i plaćenici. Svi ostali, uključujući i fabričke radnike, sklanjaju se u skloništa 3. klase. U “Azovstalu” ih ima još 24. Ta skloništa se mogu prepoznati po niskim plafonima, na onim snimcima na kojima nacisti donose hranu civilima – kaže sagovornik.
Sudeći po čitavom nizu pritužbi izgladnjelih, posredno se potvrđuju i nezvanične informacije da im je artiljerija uništila skladišta hrane. A tu je i problem sa ranjenicima, ima ih na stotine, manje i ne može biti sa takvim intenzitetom borbi i granatiranja. Lijekovi su odavno nestali. I nacistima ponestaje municije, kao što je s pravom primijetio jedan borac iz jurišne grupe Vostok, “koliko god da se ima na zalihama, nije dovoljno”.
Ali postoji internet, Ilon Mask je Ukrajini i njenoj vojsci poklonio 200 satelitskih modema. Zato na svjetsku mrežu možete prenijeti kako izgleda uskršnji kolač “Azov”, parče hleba sa kapljicom džema. Ili još jedan zahtjev za “pomoć”.
Šta će se dalje dešavati?
Pretvaranje “Azovstala” u ruševine zaustavio je Putin. To nije izgovoreno naglas, ali ako se uništi “Azovstal”, postojanje Mariupolja i njegova obnova može izgubiti svaki ekonomski smisao. Do sada stepen uništenja postrojenja nije došao do kritične tačke.
Prema riječima komandanta bataljona Vostok, Aleksandra Hodakovskog, Rusi sada “sijeku repove” oko fabrike kako bi smanjili radijus teritorije sa koje “muva ne bi smela da prođe”:
– Povlačimo jedinice na druge pravce i ostavljamo oko “Azovstala” taman toliko snaga da držimo neprijatelja sa svih strana. Koliko će oni ostati tamo? Ne zadugo.
Novosti.rs
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.