Pred nekoliko desetina hiljada ljudi na Gradskom trgu, na Đurđevdan, kada Kragujevac obilježava svoj dan, na veliku scenu se vratila najbolja šumadijska grupa svih vremena. I ne samo šumadijska.
Nije lako procijeniti koliko je publike bilo na Trgu u petak uveče, neke procjene kažu oko 30.000, ali po okolnim ulicama vidjele su se registracije iz svih dijelova Srbije, ali i BiH. Ljudi su se uželjeli Smaka, ali i Smak njih. Ali, o tome malo kasnije.
– Smak nikad nije bio neka medijska atrakcija, mi smo bili koncertna atrakcija. To znaju naši fanovi. Pola vijeka je za nas sitnica. Ja mislim da ćemo mi ići na duže staze – kaže osnivač grupe Radomir Mihailović Točak.
– Dešavale su se neke stvari van naše kontrole. Uglavnom su u momentima radile emocije. Znači, nismo planirali ništa i ovo je ispalo veoma spontano, sa puno ljubavi – ističe jedan od članova grupe Slobodan Stojanović Kepa.
Vanvremenske hitove Smaka, uglavnom ispisane perom Mirka Glišića i obojene jedinstvenim glasom čuvenog Borisa Aranđelovića, koji nas je napustio 2015, na koncertu je otpjevao Jovan Pantić.
Smakovci za njega tvrde da pjeva identično kao Boris, a u to se uvjerila i publika u Kragujevcu.
Uroš, Neša i ekipa pokazali su kako se otvara veliki koncert, kidali su iz sve snage, podržani horskim pjevanjem iz publike koja sve njihove starije hitove, kao što su “Ona ima san” ili “Minut ćutanja”, napamet zna. Bend sada zvuči moćno i zrelo, a za kraj su ostavili dvije svoje nove pjesme koje će, već do sljedećeg koncerta, njihova publika naučiti od riječi do riječi.
A onda, na velikim video bimovima kreće ludilo… Točak, Kepa Jr, Mikica, Deki, Zoran… ulaze u džip “hamer” i u pratnji motora koji grme Kragujevcem, kreću prema Trgu, nad kojem eksplodira spektakularan vatromet koji najavljuje ono što dolazi.
Točak je na sceni, škrt na riječima kao i uvijek, pozdravlja publiku, sjeda u stolicu udobno zavaljen sa svojim Stratokasterom u krilu, i iz njegovih prstiju kreće magija. Ista ona koja iz šest žica njegove gitare dolazi već pola vijeka. Točak suvo, pokušavajući da iskontroliše emocije, najavljuje “dečka koji mijenja Borisa”, mladog Jovana Pantića – a onda poče bluz. A Šumadija pjeva. O sreći. Iz sveg glasa.
I kad smo već kod glasa, mladi Jovan ga ima. Gotovo identičan kao Borisov nekad.
Bend zvuči uigrano, moćno, precizno, a opet opušteno i zaigrano. Može im se. Uprkos pauzi, kilometraža je to iza njih. Ozbiljna.
I dobro je. Nije kraj. Pričalo se da će ovo biti oproštajni koncert Smaka. Ali neće. Jer, Točkova magija prosto ne može da prestane i nestane. Pjevaćemo mi još zajedno… Ostaje da vidimo odakle će se sljedeći put čuti Šumadijski bluz.
Agencije
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.