Jedan stari dobri vic kaže sljedeće: „Oženio se Haso i prestao lumpovati i hodati po kafanama s jaranima. Poželjeli ga se jarani i dođu po njega, pozvone na vrata, izađe Haso, obraduju se oni, obraduje se i on njima…
– Haso jarane, ajmo u kafanu gledati utakmicu – vele mu jarani.
– Sačekajte samo malo da se javim ženi – odgovori Haso i uđe u kuću.
Čekaju jarani, a u kući se čuje rasprava, da ne kažem, svađa. Poslije nekog vremena, otvaraju se vrata, izlazi Haso i slavodobitno kaže: – Ma ko joj j… mater, ajte vi!“
Elem, ne znam bolji način da se opiše „ono“ što se juče desilo na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske sazvanoj na zahtjev srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika koji je proglasio destruktivnom po vitalni entitetski interes odluku Predsjedništva BiH o davanju agremana dolazećem ambasadoru Njemačke u BiH Tomasu Fitčenu.
Dodikov zahtjev i traženje dvotrećinske podrške u NSRS pretvorio se u zaključak kojim NSRS daje agreman istom tom ambasadoru. Šta se to desilo u toku same sjednice, pa je Odluka o davanju agremana koja je donesena glasovima Šefika Džaferovića i Željka Komšića prestala da bude štetna po vitalne interese Republike Srpske, nikome nije jasno.
Šta se to desilo, pa odjednom ne važi Dodikovo obrazloženje u kojem se doslovno kaže “Zadiranje u Dejtonski mirovni sporazum i nametanje izmjena Ustava direktno vodi ukidanju Republike Srpske, i ja, kao legitimni predstavnik Republike Srpske u Predsjedništvu BiH, ne mogu prihvatiti imenovanje ambasadora za kojeg unaprijed znam da dolazi da provodi malicioznu politiku svoje zemlje nad srpskim narodom“.
Kako god se okrene, politički salto mortale koji su juče izveli poslanici vladajućih stranaka predstavlja krajnje ponižavanje i gaženje posljednje trunke dostojanstva republičkog parlamenta, a pokušaj da se Narodna skupština predstavi kao institucija u kojoj se donose ključne odluke i bez čije saglasnosti ne važi nijedna odluka institucija BiH, konkretno Predsjedništva BiH, predstavlja smokvin list tog ponižavanja ili da budem brutalan, uriniranja po najstarijoj instituciji Srpske.
Nažalost, onaj ko smatra da će se to odraziti na rezultate predstojećih izbora, očigledno je zaboravio da se naši birači vode jednom drugom narodnom poslovicom, a koja kaže: – Pare govore, usta g… jedu. Mhm!
P.S. Ljut sam do te mjere da neću ni spomenuti Bobija i to da je počeo nositi kravatu.
Darko Momić
Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju stav redakcije.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.