Foto: SrpskaCafe
Kolumne

Darko Momić: Dva'est do dame

Prije deset dana, preciznije 2. oktobra, Mile i Željka odigrali su partiju bele protiv Mirka i Jelene, a rezultati još nisu poznati. Ko god zna igrati ovu poznatu kartašku   igru,   zna   kakva   diskusija   se   vodi   kada   se   partija   završi   i   počne brojanje. Evo djelića atmosfere zabilježenog poslije te partije:

Jelena: Pali ste (slavodobitno baca karte nakon što je prebrojala par najvećih štihova, dok u pozadini Borenović i Crnadak skaču uvis, a Draško gleda u pod).

Mile:  Ma ko je pao?! Šta pričaš ti?! Prošli smo (u pozadini Rašo Kovačević značajno klima glavom).

Mirko:  Jelena, rekao sam ti odmah  da ja nisam neki igrač.  Odoh ja malo odmoriti, a vi vidite ko je pao, a ko prošao (u pozadini Babalj trlja ruke).

Željka:  Kako   smo  pali?!   Nemoguće, ja   sam imala  sto  (hiljada)  zvanja.  (u pozadini Bobi probava jaknu iz Amerike).

Jelena: Jesi imala, al’ u prošloj partiji – 2018. godine (u pozadini se čuje kako Šarović hrče).

Mile: Aman, kakvoj prošloj partiji. Željka imala sto, a ja tri'est, ovaj dva'est do dame. Prošli smo glat, ne znam šta si ti brojala (u pozadini Banjac značajno klima glavom).

Jelena:  Ja sam izbrojala da ste vi pali. Ako ne vjerujete, broj'te ponovo (upozadini Anja Petrović oštri nož i namiguje).

Željka: Ja ne mogu da vjerujem. Da smo pali pored mojih sto zvanja, to nije moguće   (u   pozadini   Obren   Petrović   maše   novim   špilom   karata   u   bojama američke zastave).

Mile:  Ma   kakvi   pali,   vidiš   da   provocira.   Nije   ni   izbrojala.   Prošli   smo   (u pozadini Đokić značajno klima glavom).

Jelena: Hoćete li da brojim ponovo pred vama?! Ako nećete, onda da upišemda ste pali (u pozadini Milan Radović maše sanitarnim knjižicama).

Mile: Ma šta da upišeš? Ne pišeš ti, zna se ko piše! Daj ‘vamo te karte da ja prebrojim. Čiji je zadnji štih? Naš, je li (u pozadini Stevandić značajno klima glavom).

Željka:  Ne znam čiji je štih, ali znam da su oni prvi zaigravali (u pozadini Zoran Stevanović mota sarmu).

Jelena: Ja sam prva zaigrala keca herca i uzela štih. Mirko nije imao ništa, nije im'o čim upuniti (u pozadini se mršti Stevan Salatić).

Mirko: Imao sam popa Jerinića u piku, al’ pik je kasnije zaigrao Mile, pa sam ga upunio njemu (u pozadini se mršti Mladen Bosić).

Jelena:  Ček, ček, Mile u čemu si ti im'o dva'est do dame (u pozadini Milko Grmuša piše inicijativu).

Mile: U adutu (u pozadini Čavić značajno klima glavom).

Jelena: Ma u kojem adutu, kad je kod mene bila dama u adutu (u pozadini Aco Jokić piše prigovor i apelaciju Ustavnom sudu).

Mile: Ja… Nije u adutu, već u zelenom (u pozadini Boran Bosančić značajnoklima glavom).

Jelena:  Hahahahaha…   Ti   im'o   dva'est   u   zelenom   (u   pozadini   Milanko Mihajilica plazi jezik).

Mile: Da, šta je smiješno (u pozadini više niko značajno ne klima glavom).

Jelena: Kako šta je smiješno? Pa sve su zelene kod nas. Najviše kod Mirka (upozadini Selak čita doktorat).

Željka: A mojih sto zvanja (u pozadini Nešić šuta glasove).

Mile: Džaba tvojih sto zvanja, bez mojih dva'est smo pali (govori Mile više zasebe, dok u pozadini Milan Tegeltija beznačajno klima glavom).

Jelena: Pa-li ste! Gledate li vi BN, vidite da ste pali (u pozadini Vukan jednom rukom pokazuje lajk, a drugom sipa ulje u volva).

Mile: Nismo pali. Gledaš li ti RTRS, vidiš da nismo? Broj’ ponovo (udara Milešakom od sto, dok u pozadini Sanja Vulić beznačajno klima glavom i značajno strahuje od ponovnog brojanja).

Željka: Broj’ ponovo, al’ pred nama da vidimo. I ako ne budemo pali, slobodno se pakujte i ajte odavde. Što se mene tiče, možete i preko Drine (u pozadini Mile značajno klima glavom).

Partija još nije završena, ponovo se broji i to pred kamerama, ali iz ove partije niko ne može izaći kao pobjednik. Narod u Republici Srpskoj nije bio ovako podijeljen ni 1997. godine kada su na čelu prve „obojene revolucije“ na ovim prostorima bili oni koji se danas najglasnije bore protiv nje i koji su za proteklih16 godina toliko puta najavljivali obojene revolucije da su potrošili boje. Zato im danas niko ne vjeruje, kao ni onom dječaku iz Ezopove basne koji je stalno vikao   „Vuk!   Vuk!“,   a   kada   je   vuk   stvarno   došao   po   ovce,   njegovom zapomaganju niko više nije vjerovao.

A kada je u pitanju partija bele od 2. oktobra, opozicija još  nije podastrla nepobitne dokaze da je izvršena brutalna izborna krađa na njenu štetu, ali ni vladajuće stranke nisu sa sebe u potpunosti skinule sumnju da tu krađu nisu počinile. Nijedno od toga se neće desiti ni poslije ponovnog brojanja, situacija će se samo dodatno zamrsiti, svako će ostati pri svojim tvrdnjama i međusobne optužbe će se nastaviti. A za najkraći opis cijele situacije i svega što se dešava najprikladniji je citat iz „Knjige o Milutinu“ koji kaže „Toliko smo se na laž navikli, da više niko u istinu ne vjeruje“.

P.S. Dok snimak ne osvane na društvenim mrežama.

Darko Momić

Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju stav redakcije.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

Možda vas zanima

Darko Momić: Ustavni ud BiH

SB

Darko Momić: Oni prvi i oni drugi

SB

Darko Momić: Padaj kišo i nepravdo

SB

Darko Momić: Preobraženje Draškovo i Uspenije Bojanovo

SB

Darko Momić: Nije moje da kradem

SB

Darko Momić: Poplavljeni patriotizam

SB

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više