Vjerovali ili ne, ali stvarno nemam ideju o čemu da pišem ovonedjeljnu kolumnu. Nije da sam doživio kreativnu krizu, jer nije pristojno tvrditi sam za sebe da si kreativan, već proteklih dana prosto nije bilo nekog zrelog događaja ili situacije za koju bih se zakačio i napisao kolumnu.
Da je bar neko od poslanika predložio mater ili ćaću da zasjednu u udobnu i masno plaćenu fotelju, recimo u Vijeću naroda RS, pa da se čovjek zgrozi i osudi tako nešto. Ali jok.
Da je recimo vođa navijačke grupe „Vojvode“ iz Doboja izabran za hrvatskog delegata u Vijeću naroda, pa da napišem kako je prodao vjeru za fotelju i nalijepim mu neki pogrdan nadimak kao npr. „srpski ustaša“. Ali ni to.
Da naprimjer kamera RTRS tokom prenosa tradicionalnog izbora sportiste godine u organizaciji „Glasa Srpske“ ni u jednom trenutku nije prikazala da na svečanosti u Banskom dvoru u prvom redu (krajnje lijevo) sjedi gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković, pa da im čovjek kaže da je to ružno i neprofesionalno i da ih zbog takvih stvari napuštaju najbolji novinari. Ali avaj.
Da je kojim čudom delegacija SNSD-a pregovarala sa sarajevskom „Osmorkom“ o programskim ciljevima i formiranju vlasti na nivou BiH baš na godišnjicu usvajanja zaključaka Narodne skupštine o vraćanju nadležnosti i formiranju Vojske Republike Srpske, pa da im se uputi ozbiljna kritika i kaže da su politički licemjeri i kukavice zato što su se sakrili od novinara i izbjegli neugodna pitanja. Ali ništa ni od toga.
Da je Vukan nazvao neku redakciju i ultimativno tražio da neki novinar dobije otkaz, pa da mu se odgovori da se ponaša u maniru najgoreg staljiniste i boljševika i da bi bio pravi tiranin kad bi jednoga dana, pu, pu, došao na vlast. Al’ šipak!
Da je bar Milan Ljepojević promovisao 1.546 knjigu o Miloradu Dodiku i preveo je na aboridžinski jezik, pa da ga upitam da l’ je normalan. Al’ nije (preveo na aboridžinski).
Da je direktor GAS-RES-a pokušao da demantuje da Vlada namjerava preko ove firme da otkupi projekte ruskog milijardera Rašida Serdarova, pa se već sutradan ujeo za jezik kad je onaj ko ga je postavio za direktora potvrdio te navode, mogao bih da mu poručim da se moli bogu. Al’ nije bilo ni toga.
Da je Dodik obećao Nešiću da će recimo biti ministar ili zamjenik ministra odbrane, pa da ga pitam je l’ Ministarstva odbrane Republike Srpske. Al’ ćorak.
Da je uveliko počela izgradnja mosta u banjalučkom naselju Česma, pa da pohvalim i Draška i Dodika i zajedničko otvaranje tih radova i za sve što je urađeno i na mostu u naselju Dolac. Al’ mašine prešle na teniske terene.
Da su Sredoje Nović, Ljubinko Mitrović i sl. opet otišli u penziju, pa da ih pitam koji im je to put. Al’ nisu.
Da su bar kasnile subvencije za mlade bračne parove, pa da kažem „šta hoćete, dobili ste po sto maraka pred izbore ,što kukate sad“. Аl’ nе kasne!!!
Da se desilo bar nešto čemu se ljudi čude, nad čim se zgražavaju, zbog čega požele da napuste ovu zemlju ili pred čim se u nevjerici krste, pa da iscijedim kap žuči il’ satiričnog humora iz tastature.
Al’ što kaže moj kum: „Ne trebaju nama Nušić il’ Domanović, nama treba zapisničar. Mi živimo satiru“.
Darko Momić
Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju stav redakcije.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.