Korisni idiot je pogrdni izraz u političkom žargonu za ličnost koja propagira stavove ili interese grupe ili ideologije koju ne shvata, a većina onih koji su proteklih dana sipali salve mržnje prema Republici Srpskoj spada u tu kategoriju.
Najiskrenije se nadam da oni nisu ideološki zadojeni i da ne šire mržnju i histeriju iz ideoloških pobuda, već da time što rade podržavaju samo gole interese određene grupe, a da to uopšte ne shvataju. Vjerujem da su to korisni idioti po definiciji koji nisu svjesni da mržnju generiše lider SDA Bakir Izetbegović i njemu blizak krug funkcionera među kojima prednjači prvi čovjek tajne policije Osman Mehmedagić Osmica. Njihov jedini cilj i motiv je o(p)stanak na vlasti i ne prezaju ni od čega da to ostvare, a oni koji to ne vide, koji toga nisu svjesni i koji se horski pridružuju mržnji zaslužuju duboko sažaljenje. Duboko sažaljenje zato što između korisnih idiota i psihičkih bolesnika često zna biti tanka granica.
Za razliku od njih, duboki prezir, nepoštovanje i šamarčinu zaslužuju oni koji su savršeno svjesni svega, ali koji se ne libe da radi o(p)stanka SDA na vlasti i Osmice na čelu OBA otvoreno podržavaju antisrpsku histeriju, šire nepatvorenu mržnju i pišu najveće gadosti ne mareći za eventualne posljedice. Duboki prezir zaslužuju zato što su pogani, nepoštovanje zato što su licemjeri, a šamarčinu kao vaspitnu mjeru koju su preskočili u ranom djetinjstvu.
Ono što njih najviše boli i što im najviše smeta jeste izostanak bar približne mržnje s druge strane. Mogu se upinjati koliko hoće i mrziti još više (što je gotovo nemoguće), ali takvu mržnju niti će pronaći, niti dobiti kao odgovor iz Republike Srpske. Bez obzira na sve što je urađeno u proteklih par dana, pogotovo na društvenim mrežama, sasvim sigurno je da povodom 1. marta ili 25. novembra, iz Republike Srpske neće doživjeti ni promil osporavanja ili omalovažavanja tih datuma, iako se Srbi apsolutno ne identifikuju ni sa jednim.
Sa 1. martom zato što to nije nikakav simbol zajedništva i zajedničkog identiteta, već datum kada je srpskom narodu u BiH oduzet status konstitutivnog naroda i koji kod Srba budi bolno sjećanje na dan kada je kasniji komandant Armije RBiH Ramiz Delalić Ćelo ubio srpskog svata na Baš čaršiji i praktično ozvaničio početak tragičnog sukoba naroda.
Sa 25. novembrom Srbi se ne identifikuju zato što su antifašističke tekovine ZAVNOBiH-a izdali u Sarajevu, gdje su ulicu predsjedavajućeg ZAVNOBiH-a i srpskog ljekara Vojislava Đede Kecmanovića preimenovali u ulicu šehida iz proteklog rata Nusreta Šišića Dede. Toliko o tom datumu i baštinjenju antifašizma u Sarajevu kroz praznovanje tog datuma.
Nikakav argumenti nije da je Ustavni sud BiH osporio 9. januar, a nije 1. mart ili 25. novembar i da se zbog toga to ne može porediti. Ustavni sud je stavio van snage zakonske odredbe prvo u Zakonu o praznicima, a potom i u Zakonu o Danu Republike u kojima se spominje 9. januar i taj datum se trenutno ni u jednom pozitivnom zakonskom propisu ne navodi kao Dan Republike Srpske. U prevodu, to znači da se svečanim defileom i proslavom ne krši nijedna odluka Ustavnog suda BiH, pa su vapaji upućeni OHR-u jadni. Baš jadni.
Dakle, suština je da pravo jednom konstitutivnom narodu da obilježava praznike koje želi mogu da osporavaju samo oni kojima u njihovoj istoriji fali ključnih datuma ili značajnih istorijskih figura. A pošto su očigledno frustrirani time što Valter nije bio Bošnjak, jedino rješenje je da im damo Tvrtka. Sa sve krstom u rukama. Eto vam ga.
P.S. Nevezano za Dan Republike samo da vam kažem nešto: – U odnosu na ove koji danas kroje regulacione planove u Banjaluci, Bobi je bio patrijarh Pavle.
Darko Momić
Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju stav redakcije.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.