Ubjedljivom pobjedom na nedavno održanim predsjedničkim izborima u Češkoj, general Petr Pavel postao je novi lider te zemlje. Nepunih sedam dana od pobjede, Pavel je postao zvijezda svjetskih medija. Međutim, novi predsjednik Češke i te kako je popularan i na Zapadnom Balkanu, sve zbog povezanosti sa ovim regionom.
On je kao vojnik bio u službi upravo na prostorima bivše Jugoslavije, u vrijeme ratova koji su se vodili devedesetih godina prošlog vijeka. Češka i Francuska su ga odlikovale za hrabrost tokom operacije u Hrvatskoj.
Kao čovek koji je odrastao u vojnoj porodici u tadašnjoj Čehoslovačkoj, Pavel se odmah po završetku srednje škole 1983. godine prijavio u vojsku. Služio je u Čehoslovačkoj narodnoj armiji i pridružio se Komunističkoj partiji Čehoslovačke 1985. Nakon Baršunaste revolucije i kasnijeg raspada zemlje, Pavel je nastavio da služi u novoosnovanoj češkoj vojsci.
Tokom godina, uspio je da napreduje, da bi 2012. postao načelnik Generalštaba oružanih snaga Češke. Na toj funkciji ostao je do 2015. godine, a onda je prešao u Vojni komitet NATO saveza, koji je vodio od 2015. do 2018. godine. Time je postao prvi vojni oficir iz bivšeg Istočnog bloka koji je obavljao tu funkciju. Penzionisao se iz vojske posle 44 godine i, na iznenađenje mnogih, odlučio da uplovi u političke vode.
Kao grom iz vedra neba odjeknula je vest da je Petr Pavel odlučio da se kandiduje na predsjedničkim izborima. On je na proljeće prošle godine istakao da želi da bude predsjednik da bi “očistio Poljsku od svega lošeg”.
Kao nezavisni kandidat, u drugom krugu je sa osvojenih 58 procenata pobijedio nekadašnjeg češkog premijera Andreja Babiša i krenuo u ostvarenje svoje misije.
Njegovi politički stavovi dosta se razlikuju od prethodnika, ali i od političke doktrine koju su gajili Babiš i sada već bivši predsjednik Miloš Zeman. Intenzivno se zalaže za “jačanje NATO saveza, Evropske unije i njegovanje demokratskih i liberalnih vrijednosti”.
Akcija u Hrvatskoj
Pavel je sada naširoko hvaljen u svijetu zbog podrške Ukrajini, ali je ovdašnjoj javnosti postao poznat zbog akcije spasavanja francuskih vojnika tokom rata na prostoru bivše Jugoslavije.
Pavel je upravo za tu akciju odlikovan Ordenom francuske Legije časti i Češkom medaljom heroja, što mu je omogućilo da koristi riječ “heroj” na svojim izbornim plakatima.
On je ranije detaljno opisao spasavanje 55 francuskih vojnika. Kako je sam istakao, operacija u Hrvatskoj 1993. godine bila je najstresniji trenutak koji je doživio u svojoj vojnoj karijeri.
– Mislim da je to bio trenutak kada sam bio najbliže gubitku života. Hrvatska je gubila strpljenje sa sporim oslobađanjem teritorije na sektoru gdje se nalazio naš bataljon. Srbi su je zvali Srpska Кrajina. To je područje oko Plitvičkih jezera, od Кnina na jugu do Кarlovca na sjeveru. Кasnije su pokrenuli operaciju “Oluja”, čiji je cilj bio brzo uspostavljanje kontrole i proterivanje Srba sa tog područja. Istovremeno, to je bio prostor na kome su Srbi živjeli vijekovima. Dio Srba je osjećao da ima pravo na tu teritoriju. Mnogi Srbi su tu prolivali svoju krv kroz istoriju – rekao je Pavel u jednom intervjuu.
Dodao je da, kada dođete pod artiljerijsku vatru i granate eksplodiraju oko vas, svaka od njih ima potencijal da ubije stotine ljudi, a selo koje je do prije nekoliko trenutaka izgledalo mirno odjednom vam izgleda kao ratna zona.
– U jednom trenutku smo stigli do plaže Кarin, danas idealne destinacije za ljetovanje. Tada nije izgledalo tako jer smo tamo stigli 10 minuta pošto je minobacačka granata raznijela dva francuska vojnika. Bilo je još takvih trenutaka – opisao je češki general.
“Bili smo teret za obe strane”
Pavel ističe da su strani mirovnjaci tada bili teret za obje strane, i srpsku i hrvatsku. Frustracija je rasla, naročito jer oni nisu imali odobrenje da vojno intervenišu, sem u samoodbrani.
– Bili smo veći teret i za srpsku i za hrvatsku stranu. U napetim situacijama oko Benkovca, Srbi koji su se vraćali sa fronta su nam više puta govorili: “Zašto ste ovde? Zašto imate mitraljeze i transportere, a nećete da se borite sa nama protiv Hrvata koji su nas napali?” Bilo je teško objasniti im u tako napetoj situaciji da nam naš mandat to ne dozvoljava. Imali smo oružje, ali smo smjeli da ga koristimo samo u samoodbrani – rekao je Pavel.
Dodao je da su hrvatske kriminalne bande povremeno provaljivale u francuski sektor i zvjerski ubijale lokalne Srbe.
– U jednom takvom slučaju Srbi su željeli da intervenišu, a Francuzi su, motivisani pokušajem sprečavanja sukoba, spriječili srpsku jedinicu da uđe dublje u prostor gdje su htjeli da naprave zasjedu – rekao je češki general.
“Odlučili su da nas iskoriste kao živi štit”
Pavel je ispričao i situaciju koja ga je umalo koštala života.
– Bila je to srpska jedinica sa oko 100 ljudi. Odatle su periodično slali ljude na front koji je bio nekoliko stotina metara dalje. Vraćali su se i uvijek gubili. Tamo smo stigli tačno u trenutku kada se jedna njihova desetkovana jedinica vratila sa fronta. Кada su nas vidjeli, pobjesnili su i riešili da nas iskoriste kao živi štit. Na naša dva transportera skočilo je 30 naoružanih i frustriranih Srba. U takvoj situaciji ne možete mnogo, pogotovo što je bilo i drugih ljudi. Na nas su uperili protivavionski top sa tri cijevi od 20 milimetara. Shvatili smo da je otpor uzaludan i nije nam preostala druga opcija osim da se privremeno predamo i sačekamo razvoj situacije – rekao je general koji je postao predsjednik Češke.
Na pitanje šta se dalje dogodilo, Pavel je odgovorio da su im rekli da moraju da idu sa njima na front, pa su to i uradili.
– Tokom tog incidenta, srpski komandant je klečao iza mene na oklopnom transporteru i uperio pušku u moj vrat s leđa. Pored njega je stajao moj zamjenik Aleš Opata. Aleš mi je šapnuo da on može da ga ubije, ja sam mu rekao da ništa ne radi. Samo sam se nadao da me je čuo – zaključio je Pavel.
Nova.rs
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.