“Govoriš o ideji, o patriotizmu generacije, da li je to skup interesa nekorisnih ljudi ili nešto vrijedno robije.” Ovim stihovima veliki Džoni Štulić definisao je patriotizam kao osjećanje suprotno ropstvu, a uporište za to našao je u najstarijoj knjizi.
Drevna knjiga kaže da je jevrejski narod na čelu s Mojsijem poslije izlaska iz egipatskog ropstva četrdeset godina lutao kroz pustinju prije nego što je došao u obećanu zemlju. Nisu lutali zato što nisu znali kojim putem trebaju ići, već da kupe vrijeme dok ne izumru generacije sa ropskom sviješću ponesenom iz Egipta.
Sva stradanja i strahote kroz koje su kasnije prošli pripadnici ovog drevnog naroda, a posebno period od stvaranja moderne izraelske države, pokazuje da su ropsku svijest zaista ostavili u pustinji.
Ovaj narod preživio je holokaust, ali je nacionalni i državni patriotizam ostao njegovo najdominantnije osjećanje i zahvaljujući tome uspio je da sačuva svoj identitet u neskriveno neprijateljskom okruženju.
Nažalost, jedina sličnost sa Srbima (mislim samo na nas u Republici Srpskoj) leži u tome što i naši političari dobijaju izbore na obećanjima da će sačuvati Srpsku od vjekovnih neprijatelja, kao što i u Izraelu dobijaju na garancijama da će sačuvati Izrael.
Među jevrejskim političarima nema razlike po tom pitanju i svima do jednog na prvom mjestu je da svoje sunarodnike uvjere da su ojačali Izrael i da neprijatelji mogu da mu naškode manje nego prije njihovog mandata.
S druge strane, kod nas se glasovi dobijaju na buđenju patriotskih osjećanja i podgrijavanju straha od nestanka Srpske, ali ne čini ništa konkretno da se taj strah odagna. Umjesto toga, stalno slušamo da je Republika Srpska ugrožena, da hoće da je ukinu, zakinu, otmu nadležnosti, imovinu, ovo-ono… I ono što je najčudnije i što najviše zapanjuje jeste što niko ne postavlja logično pitanje: – Pa frajeru, šta ti radiš, ako smo mi sve ugroženiji?
U Izraelu bi na takvoj priči dobio nogu poslije prvog mandata, a kod nas se stalno dobijaju izbori.
Dakle, za razliku od zemlje koja se nalazi u realno neprijateljskom okruženju, a u kojoj se izbori dobijaju jačanjem sopstvene moći i razbijanjem straha od tog okruženja, kod nas se izbori dobijaju na podgrijavanju straha od dojučerašnjih komšija i prijatelja. Ruku na srce, to rade i jurišnici tih dojučerašnjih komšija i prijatelja, ali to neka njima služi na čast. Njihov uzor, kad govorimo o patriotizmu, svakako predstavlja Muslimansko bratstvo i slične organizacije, tako da oni “nisu tema naše današnje emisije”.
Radi se o našim političarima koji svojim ponašanjem, patriotizmu daju potpuno suprotno i nakaradno značenje u odnosu na frontmena Azre.
Elem, Republika Srpska ponovo je ugrožena vodenom stihijom, a odgovorni za tragedije u poplavama 2014. godine grohotom pokazuju da za njih patriotizam nije vrijedаn robije.
Darko Momić
Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju stav redakcije.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.