Krompir je namirnica bez koje ne možemo zamisliti savremenu prehranu. Bogato skrobom, bjelančevinama, mineralima i celulozom, ovo povrće nutricionistički je veoma vrijedno, kalorijski bogato, a uz to i ukusno, bilo da ga jedemo kuvano, pečeno, prženo, restovano ili u obliku pirea.
Uzgaja se na svim kontinentima a, iza pšenice, kukuruza i riže, najvažnija je prehrambena biljka. Iz današnjeg kuta gledano, teško je zamisliti kako je trebalo puno vremena da bi se ovaj gomolj probio do naših stolova: kad je prenesen u Evropu, povezivao se sa vještičarenjem i opakim zaraznim bolestima!
Krompir potiče iz Južne Amerike, a Evropljani su se s njime prvi put sreli u šesnaestom vijeku, kad su španski konkvistadori krenuli u osvajanje tamošnjeg carstva Inka. Došljaci su primijetili da se ishrana Indijanaca, osim na pasulju i kukuruzu, bazira na neobičnom, estetski ne baš privlačnom podzemnom gomolju koji su nazivali “papa”.
– Veličine je jajeta, neki komadi su okrugli, a drugi izduženi. Ima ih smeđih, žutih i ljubičastih, a lokalni ljudi ih smatraju poslasticom – tako je o krrompiru pisao jedan od Španaca.
Premda je određena količina poslata nazad u Španiju, odakle se krompir proširio širom evropskih botaničkih vrtova, nije se smatrao vrijednom kulturom poput kukuruza. Prvobitni skepticizam bio je povezan sa činjenicom da je nova namirnica, prilagođena uzgoju u Andama, slabo uspijevala u evropskom podneblju.
Međutim, čak i kad su botaničari uspjeli uzgojiti vrste prilagođene klimi “Starog kontinenta”, narod je u ovo čudo gledao prijekim okom. Kako su ga botaničari pogrešno proglasili “rođakom” velebilja, halucinogene biljke koja se povezivala s magijskim ritualima, narod ga je počeo povezivati sa vješticama i naklonosti đavolu.
Za pravo su mu dali crkveni autoriteti, nakaradnom logikom da krompir, budući da se ne spominje u Bibliji, nije podesan za jelo. Sirotom gomolju nije pomogao ni njegov čudan oblik. Onovremene travare, čija je “nauka” počivala na tvrdnji da je izgled biljke povezan sa bolestima koje ista može uzrokovati, podsjetio je na kvrgave ruke gubavaca, pa je sirotinja krompir povezala sa ovom opakom bolešću.
Početkom 17. vijeka, prihvaćen je kao stočna hrana, ali ljudi su ga i dalje konzumirali tek u krajnjoj nuždi, kad nije bilo ničeg drugog za staviti u usta. Kad je 1709. počela velika glad u Francuskog, predrasude o krompiru ekspresno su isparile, umjesto izvjesne smrti, narod se opredijelio za konzumiranje namirnice neizvjesnog djelovanja.
Tokom 18. vijeka, zbog svoje zasitnosti, oprezno je prihvaćen i u drugim evropskim zemljama, a vladari poput Fridrika Velikog od Pruske i ruske carice Katarine Velike zagovarali su njegov uzgoj, smatrajući ga rješenjem za problem gladi. Popularnost prezrenog gomolja naglo je porasla u vrijeme Sedmogodišnjeg rata (1756–1763), kad postaje dragocjen izvor kalorija za vojnike.
Za njegovo konačno prihvatanje najzaslužniji je francuski naučnik Antoine-Augustin Parmentier. Tokom rata, zarobili su ga Prusi, u čijoj je tamnici pune tri godine preživio isključivo na krompiru. Po povratku u domovinu, objavio je studiju o zdravstvenim blagodatima ove namirnice, a njegove stavove potvrdio je Medicinski fakultet Univeruiteta u Sorbonnei. Velikaši su počeli sve više konzumirati krompir, a kraljica Marija-Antoaneta čak je uvela modu nošenja cvjetova krompira u kosi. Međutim, obične ljude je osvojio tek nakon što se Parmentier poslužio lukavstvom.
U polja u okolini Pariza, na kojima je uzgajao krompir, rasporedio je naoružane stražare. To je, očekivano, izazvalo zanimanje lokalnih stanovnika, koji su se pitali koja bi to vrijedna kultura mogla zahtijevati takve mjere osiguranja. Kad su gomolji bili spremni za iskopavanje, Parmentier je čuvarima naredio da se povuku, a lokalci su pohitali u polja te pokrali plodove zemlje. Kad je odbojnost prema krompiru konačno iskorijenjena, kralj Luj XVI. lično je zahvalio naučniku zbog popularizacije “hljeba za siromašne”. Sličan proces odvijao se i u drugim evropskim zemljama, pa je 1795. londonski “Times” objavio niz recepata za jela od krompira!
Lucija Kapural
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.