Sve se češće može vidjeti da se hrana u jelovnicima na hrvatskom Jadranu izražava u težini od deset dekagrama pa bi mnogi mogli neugodno da se iznenade ako tu cijenu zamijene za cijenu cijele porcije, a na kraju stigne tri do četiri puta veći račun.
Jutarnji list daje primjer jednog takvog jelovnika koji im je dostavila čitateljka zbunjena cijenama u jednom šibenskom restoranu.
Recimo, cijena dagnji izražena za težinu od 0,50 kg. Škampi se potom izračunavaju na 0,10 kg, onda slijedi file tune koji je obračunat po porciji, a zatim lignje i orada, opet cijena za 0,10 kg.
Onima koji su malo brzopleti i naivni moglo bi da se učini kako porcija lignji sa žara dođe samo šest evra, a zapravo je riječ o 100 grama što je znatno manje od standardne porcije.
Cijela stvar dodatno je zbunjujuća jer uz te težine od 10 dekagrama u zagradi piše kako porcije variraju od 300 do 500 grama pa je još manje jasno čemu isticanje cijena za samo 100 grama i može li gost, ako to poželi, u restoranu zaista da naruči deset dekagrama lignji?
A ako ne može, čemu onda takva računica i ako se već insistira na deset dekagrama, zašto se isti princip ne primjenjuje i na ostalu ribu, nego neka ide na 100 grama, neka na pola kilograma, a neka na kilogram? Da li to ugostitelji rade jer žele da budu maksimalno korektni ili im na meniju ipak bolje izgleda niža cijena jela?
Inspektori kažu: Ništa nije sporno
Kako za Jutarnji pojašnjavaju u Državnom inspektoratu, inspektori ovakav jelovnik ne smatraju spornim. Naime, ugostitelj je prema Zakonu o ugostiteljskoj delatnosti dužan da utvrdi normative za svako jelo i piće, pruži uslugu u skladu s normativom, a u njemu moraju da budu utvrđeni vrsta, količina i kvalitet svakog jela.
– Pojedina jela se uslužuju prema težini, na primer, jagnjetina, riba i plodovi mora, osim ako nisu utvrđena po komadu, odnosno porciji. Prilikom narudžbe gost bi trebalo s ugostiteljem da razjasni veličinu porcije i način određivanja količine pojedinog jela u porciji, a kako bi se otklonile eventualne nejasnoće – kažu u Inspektoratu i dodaju da cijenovnik ne krši propise, ali ne odgovaraju na pitanje da li je on za potrošača zbunjujući, posebno s obzirom na činjenicu da se praktički za svako jelo koristi drugačiji način obračuna cijene.
Robert Ripli iz Gastronomada brani svojg anonimnog kolegu iz Šibenika, ističući kako je ovo rijedak primjer jelovnika u kojem se gostu vrlo precizno objašnjava koliko su velike porcije, a da mu se ujedno daje i mogućnost da odabere i time i plati jelo prema određenoj vrijednosti i mjernoj jedinici koju je u ovom slučaju odredio ugostitelj, 100 ili 500 grama.
– Takav način iskazivanja vrednosti namirnica nije novost. U sezonskim jadranskim restoranima uobičajena je prodaja, na primjer, ribe na osnovu vrijednosti od kilograma. U takvim restoranima se ponekad mogu naći i osnovne mjerne jedinice 100 grama jer je puno jednostavnije umnožati 100 grama osnovne težine do one koliko riba stvarno i teži, umjesto preračunavati kilogram u manje postotke – kaže Ripli.
Napominje on kako je to prema potrošaču poštenije jer su ribe i steakovi nerijetko namirnice kojima težina može varirati i 200 odsto po komadu, odnosno zadatoj dimenziji reza mesa.
– Puno je nekorektnije da restoran nudi porcije jela u kojima će jedan gost dobiti na tanjiru veću, a drugi manju lignju ili, pak, jedan biftek odrezak od 300 grama, a drugi od 400, a za istu cijenu jela – tvrdi Ripli.
Ipak, priznaje da ovakvo iskazivanje vrijednosti pojedinih jela prema potrošaču može biti zbunjujuće, ali je uvjeren da će oni, kad malo bolje promisle, shvatiti da su u takvom restoranu bolje tretirani, a ne zakinuti. Posebno nakon što im na kraju onda još uslijedi račun.
Jutarnji
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.