Zmije napadaju čovjeka samo iz straha i samo i jedino ukoliko ih nagazite. Zmije su opasne i u sezoni parenja ili dok njeguju mladunce ali i tada, ako se povučete bez naglih pokreta, neće napasti. Otrovne zmije se u brzini teško razlikuju od neotrovnih, ali osnovno je to da otrovnice imaju izraženu trouglastu glavu, dok je kod neotrovnih ona više jajolika. Otrovnice, takođe, imaju dosta sužen vrat, dok kod neotrovnih to nije slučaj.
Otrovne zmije imaju jedan do dva šuplja zuba vezana sa jednom kesicom punom otrova. Čim zmija zarije svoje zube u meso žrtve, iz kesice se izruči određena količina otrova u ranu.
U zmijskom otrovu postoje, zapravo, dvije vrste otrova. Jedan djeluje razorno na nervni sistem, njega toplota ne uništava, dok drugi djeluje na krv i krvarenje.
Ima ljudi koji su otporni prema zmijinom otrovu, odnosno imaju imunitet. Neki se sa tom otpornošću rađaju, a drugi je steknu ujedom zmije sa blažim otrovom ili davanjem seruma protiv ujeda zmije.
Klinička slika
Na mjestu ujeda se vide dvije male ubodne ranice koje ne krvare. Ubrzo na tom mjestu nastane crveni prsten koji postaje plavičast, tj. rana pomodri i javi se otok. Nešto kasnije se na tom dijelu tijela javlja obamrlost. Kad jednom uđe u krv, otrov se raznosi po cijelom tijelu. Otrovani osjeća i slabost i javljaju se drhtavica, vrtoglavica, puls mu se ubrzava a disanje postaje sve teže, blijed je, može nastati djelimično ili potpuno otkazivanje bubrega. Krv može da prestane da se zgrušava, ujedena osoba često povraća i ima prolive, gubi svijest. Kasnije se javljaju grčevi i potpuna neosjetljivost, odnosno koma. Delirijum, smetenost i konvulzije najavljuju intrakranijalno krvarenje koje je najčešci neposredni uzrok smrti.
Ukoliko se ne reaguje blagovremeno, nastupa paraliza centra za disanje a malo zatim i srce prestane da radi.
Za razvoj simptoma vrlo je važno mjesto ujeda. Najopasniji ujedi su na glavi ili vratu, ili ako je zmija ubrizgala otrov direktno u krvni sud.
Prva pomoć
Iako ne postoji opšta saglasnost u vezi sa liječenjem, svi se slažu da je neophodno apsolutno mirovanje, jer se kretanjem ubrzava cirkulacija krvi i apsorpcija otrova. Pojedini autori ne preporučuju stavljanje poveske iznad mjesta ujeda, zabranjuju stavljanje leda zbog pojačane nekroze, zabranjuju inciziju rane i isisavanje sadržaja. Preporučuju imobilizaciju i hitan transport u ustanovu u kojoj se može primiti antiotrov.
Većina autora ima skoro suprotno mišljenje i predlažu sljedeće postupke: ujedeni ekstremitet treba podvezati, umjereno stegnuti poveskom neposredno iznad mjesta ujeda, i imobilisati. Povremeno (3-5min) popuštati povesku jer krv mora da cirkuliše i kroz otrovani dio tijela, odnosno od vena ka srcu. Na samom mjestu ujeda naprave se kroz kožu dva unakrsna reza (slovo “X”) u dubini od 3-4mm, i pusti se da rana iskrvari. Tako će sa krvlju izaći i veći dio otrova. Nikako se ne preporučuje isisavanje rane ustima, jer je i najmanja ranica na ustima ili usnoj duplji, kao i kvaran zub, dovoljna da se otruje i onaj koji pokušava da pomogne. Rezovi se prave nožem, žiletom ili drugim oštim predmetom čije je sječivo opaljeno na plamenu ili obrisano alkoholom. Treće što treba urediti kod ujeda zmije to je da se na ranu stavi jak rastvor hipermangana i, ako ima mogućnosti za to, da se svuda oko rane ubrizga jednoprocentni rastvor hipermangana. Unesrećenom davati što više tečnosti: ali nikako alkohol. Zatim ga treba što prije prenijeti do najbliže medicinske ustanove gdje će primiti serum protiv zmijskog ujeda.
SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.