Dame i gospodo, kada sam devedest i pete ostao u Oluji i preživio Oluju, u moju kuću svratili su mnogi Hrvati. Dobri i loši. Onim lošim opraštam, onim dobrima i danas se zahvaljujem na dobroti, priču počinje Milan Bradaš, kninski glumac, kojeg svi u Kninu i znaju pod tim nadimkom – Glumac.
Posebno ga je dodaje zadužio njegov prijatelj Nikola, Hrvat, rođen na ušću Krke u more, koji je prisustvovao jednoj mučnoj sceni koja je bila te godine, u njegovoj garaži. A tih godina, Srbima na ovom prostoru bilo je najteže, otkad postoje.
– Odluka o tome da li odlazim ili ostajem mijenjala se tako iz dana u dan, iz sata u sat i kada više nisam mogao, rekao sam: “Nikola idem ne mogu”. On me uhvatio za ruku i rekao:
– Glumac, prijatelju stari, nas nije vezalo obično prijateljstvo, vezali su nas Krka i kamen, jer ko sam ja na ušću, ako nemam tebe na izvoru.
– Te su riječi bile presudne, i ja sam ostao – kaže Milan Bradaš.
– Na žalost, moj prijatelj Nikola, je nekoliko godina nakon toga umro, i njemu u čast, i za rođendan mog unuka Davida, napisao sam pjesmu.
Ovu emotivnu pjesmu pogledajte u video prilogu.
Ljubinko Spasojević/ SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.