U Manili se 1. oktobra 1975. godine održao najveći bokserski meč u istoriji, između Muhameda Alija i Džoa Frejzera.
Prije skoro 50 godina, u Araneta koloseumu, mjestu gdje su košarkaši Srbije uzeli srebrnu medalju, održao se sportski dogadjaj o kojem se i dalje govori.
Meč je zbog mjesta održavanja i svega što ga je pratilo nazvan “Thrilla in Manila“.
Bio je to njihov treći meč, u prvom je na poene poslije 15 rundi slavio Frejzer, a u drugom na isti način Ali.
Došao je konačno red na “majstoricu”, a za domaćina ovog bokserskog spektakla odabrani su Filipini.
Mediji su ovaj meč najavljivali kao borbu dva najveća boksera svih vremena, u kojem će se konačno otkriti, ko je bokserski kralj.
Svaka runda u ovom duelu bila je poput rata. I jedan i drugi su udarali najjače što su mogli. Ali je čak u nekoliko navrata ljudima iz svog boksa poručio da vjerovatno neće preživjeti ovu borbu.
Trajala je nadljudska borba dva velikana sve do početka posljednje 14. runde, kada je trener Edi Fuč fizički spriječio svog pulena Džoa Frejzera da nastavi da se bori, a to je prokomentarisao rečenicom.
– Nisam mogao da dopustim da mi umre na rukama.
Sudije su odlučile da Frejzer nije sposoban da nastavi meč, Ali je pobijedio i postao bokserski kralj.
Koliko je ovaj meč bio surov i brutalan, govore izjave po završetku meča. Ali je rekao da je “ovo bilo najbliže umiranju što je osjetio u životu.
S druge strane, Frejzer je ležeći u svlačionici urlao da se svijetla upale u toj prostoriji, svijetla su bila već upaljena, navodi B92.
U teškom stanju Frejzer je novinarima rekao:
– Pogodio sam ga udarcima koji bi srušili zid, a on je ostao na nogama. Bog mi je svjedok, on je najveći šampion ikada.
B92
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.