Nadomak Splita, samo desetak kilometara od Solina, iza Kozjaka, selo je u kojem živi samo jedan stanovnik.
Iz daljine Blaca izgledaju idilično. Izbliza druga priča. Struje nema od 1974., voda nikad nije ni došla. Jedini stanovnik, 67-godišnji Zdravko Spajić, nema primjedbi.
– Ovdje sam ja sam non stop i zato me zovu gradonačelnik. Sam sebi pišem ure i sam sebi plaćam. Imam solare, imam bunar za vodu i opet se živi. Ima gore i od ovoga – kazao je za HRT.
Svega je nekada bilo u Blacima – ljudi, škole i krava. Danas pustinja.
– Ovdje je bilo 32 dima. U svakoj je kući bilo u prosjeku pet-šest ljudi i djeca, a danas nigdje nikoga. Odavde su naše mljekarice nosile mlijeko u Split – prisjetio se Spajić.
Svašta je on u životu prošao, pa čak i preživio pad helikoptera. Prije četiri godine ostao je bez supruge, ima porodicu u Solinu koja pazi na njega, ali iz Blaca se ne da.
– Samoća mi ne pada teško. Meni je najteže u životu kad kažu ‘ja bih ovako, onako’. Onda ja kažem – prijatelju, rješavaj probleme na drugom mjestu. Ja ću što mogu pomoći, u gradonačelnika se sve nađe – u podne, u ponoć. Ja sam zadovoljan sa 700 eura mirovine, meni dosta – rekao je.
Još jedan dobar dan je iza njega. Tvrdi da od života ne treba filozofiju raditi, sve može jednostavnije.
– Nikad ne znaš što nosi dan, što noć, a ja sam s ovim ne zadovoljan, nego ponosan – poručio je.
HRT
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.