Kada “izuzetni“, odnosno Amerikanci, ratuju, izgleda strahotno, sa velikim brojem žrtava. I to nevinih žrtava.
Malih, običnih ljudi, koji ni za šta nisu krivi, a koji su ubijeni kao “kolateralna šteta“ ili su prinuđeni da kao izbjeglice napuste svoje domove, kaže novinar Zejnel Zejneli, autor knjige “Amerika – ratovi izuzetnih“.
Od osnivanja do današnjih dana SAD su vodile više od 200 ratova na svim kontinentima, izazivajući velika stradanja nedužnih ljudi. Organizovala je i sprovodila pučeve i prevrate njima nepodobnih predsjednika i šefova država i vlada.
– Sve ratove vodila je pod lažnim izgovorima da “uvede red“, najčešće pod izgovorom navodne zaštite ljudskih prava i sloboda ili zbog navodnog posjedovanja oružja za masovno uništenje, pri tom se ne osvrćući na milionske nevine žrtve koje su “ratovi izuzetnih“ iza sebe ostavili objašnjava Zejneli, nekadašnji dopisnik dnevnog lista “Politika“ iz Prištine.
Kosovo – uvod u ratove izuzetnih
Knjiga počinje bombardovanjem Jugoslavije 1999, a zatim se ređaju priče i iz mnogih drugih zemalja koje su dijelile srpsku sudbinu. Opisuju se ratovi i stradanja u Iraku, Libiji, Siriji, Avganistanu, o kojima govore ljudi iz tih država, koji su osjetili posljedice ratova.
To što knjiga počinje opisom sudbina običnih ljudi, žrtava američkog bombardovanja Srbije i njihovim izgonom sa Kosova i Metohije je, prema Zejnelijevim riječima, logično jer agresija NATO-a na Srbiju predstavlja uvod za sve ostale “ratove izuzetnih“ u 21. vijeku.
I tada su rat otpočeli pod izgovorom zaštite ljudskih prava.
– Oni su rušili Jugoslaviju, ubijali civile i ostvarili su cilj koji su imali. Cilj je bio da se stacioniraju na teritoriji Kosova i Metohije. I to su i učinili. Imaju bazu Bondstil – priča Zejneli.
Jedina prihvatljiva istina je američka istina
Iako važe za najveće protivnike nacionalizama, svijest o američkoj izuzetnosti, iz koje proizilazi pravo da vode ratove protiv drugih država u ime “viših ciljeva“ govori da nema nacije na svijetu koja je više nacionalistička od SAD, navodi sagovornik Sputnjika.
Tokom 19. vijeka, Amerikanci su, da bi opravdali ekspanziju unutar svoje države koristili termin “Manifest destini“, slogan koji je izražavao ideju da je SAD predodređeno da se proširi od Atlantika do Pacifika, pa i dalje. To dalje manifestuje se početkom 21. vijeka u svijesti o izuzetnosti američke politike i izuzetnosti ratova koji se vode.
Od mišljenja u koje su ubijeđeni, Amerikanci ne odustaju, navodi Zejneli i to pokazuje na sopstvenom primjeru, kada je bio u Vašingtonu i razgovarao sa jednim članom Kongresa.
– Čim smo počeli razgovor, on je rekao da će prvo on postavljati pitanja meni, a da poslije pitanja postavljam ja njemu. Odmah je pitao zašto je jugoslovenska vojska napala Kosovo. Međutim, ja sam, umjesto odgovora postavio pitanje šta bi SAD uradile kada bi se Kalifornija otcijepila. Odgovorio je da bi SAD odmah intervenisala.
Ja sam mu rekao da je moja zemlja takođe intervenisala da spasi svoju teritoriju. On je ustao i rekao da nema više pitanja i da je razgovor završen. Obukao je sako, izašao i ostavio me je samog u kabinetu. Jako su lični, ne vole da im se neko suprotstavi – priča Zejneli.
Na ovom primeru Zejneli, kako kaže, želi da pokaže da je za Amerikance jedina prihvatljiva istina američka istina.
U tome se i sastoji američka “izuzetnost“ – ono što oni kažu mora se slušati.
Zato ne postoji ni svijest o greškama, kao što je na primjer bio slučaj kada su dronovima ubili cijelu jednu porodicu u Libiji, smatrajući da se radi o teroristima, o čemu Zejneli i piše u knjizi. Takvih slučajeva patnje malih ljudi ima bezbroj.
Kako “izuzetni“ ratuju?
“Izuzetni“ ratuju na dva načina: ili direktno učestvuju bombardujući sa velike udaljenosti, ili neko drugi ratuje u njihovo ime.
Na primjer, naoružaju teroriste, kao što su to činili u Avganistanu tokom osamdesetih godina prošlog vijeka. Kada im teroristi više ne odgovaraju, oni zarate i protiv njih. U najnovije vrijeme, primjer takve vrste “ratova izuzetnih“ je Ukrajina.
– Oni vode rat protiv Rusije, a Ukrajinci ginu. Rusija štiti svoje građane i ni u čemu nije pogriješila što je pokrenula specijalnu vojnu operaciju – ističe Zejneli.
Ono što Amerikance užasava, jeste da ne žele da ginu, zato i upošljavaju druge ili ratuju sa distance, dodaje on.
U knjizi, Zejneli se osvrće i na sudbinu onih Amerikanaca koji su učestvovali u “ratovima izuzetnih“ – kada se vrate kućama, američki veterani postaju najniži društveni sloj. Vrlo često ratni vojni invalidi nemaju sredstava za život i prinuđeni su da prose kako bi se prehranili.
To je vidljivo i u Vašingtonu, gdje ispred skoro svake prodavnice ljudi koji se predstavljaju kao veterani prose, priča sagovornik.
To se u knjizi vidi po priči ratnog veterana iz Vijetnamskog rata, koji je o Vijetnamskom ratu napisao knjigu, ali nije uspio da je izda jer je u međuvremenu preminuo.
– Oni kasnije zaborave na veterane. Neko se možda i snađe, ali ja vam pričam ono što sam vidio u njihovim institucijama, na ulici u podzemnoj željeznici… Pokušavao sam da im objasnim da je kod nas drugačije, da se rijetko ko ostavlja na ulici. Ali, oni o tome uopšte ne vode računa. Zato i žele da ratove za njih vodi neko drugi – kaže Zejneli.
Međutim, “ratovi izuzetnih“ su uglavnom neuspješni – šta su Amerikanci uradili u Iraku ili Avganistanu, odakle su neslavno otišli, pita se sagovornik. Sirija je još dobro i prošla, zahvaljujući Rusiji, dodaje on.
Sve u svemu, SAD ne mogu da zadrže položaj u kome su uživale početkom vijeka. Zato će voditi sve manje “ratova izuzetnih“, jer više neće imati podršku drugih država, osim Velike Britanije, tradicionalnog američkog saveznika, zaključuje Zejneli.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.