Sportski centar Borik će danas da proslavi zlatni jubilej, 50 godina uspješnog rada. Posjetioci su u banjalučkom “hramu sporta” bili svjedoci brojnih istorijskih mečeva, uspjeha , radovanja ali i tugovanja.
Sve te uspjehe čitaoci su mogli da isprate i na stranicama Glasa koji je od prvih dana pratio sva dešavanja u dvorani u kojoj su slavu sticali rukometaši Borca, košarkašice Mladog Krajišnika, bokseri Slavije, legendarni Marijan Beneš a kasnije i košarkaši Borac Nektara.
Doajen sportskog novinarstva Banjaluke i bivše države Limun Papić ovako je pisao o otvaranju dvorane Borik. Tekst je objavljen u Glasu 20. aprila 1974. godine:
“Borik” bez premca
Godinama su Banjalučani, naročito sportisti, pogotovo rukometaši, košarkašice, bokseri… živjeli u nestrpljivom iščekivanju trenutka kada će sportska dvorana postati stvarnost!
Taj dan su, eto, dočekali!
„Borik”! Banjalučki!
Jedinstven! Lijep. Prelijep. Neponovljiv.
Od danas on postaje svojina sportista. Za njih prestaju nedaće, potucanja, neizvjesnost… Rukometaši više neće krstariti Jugoslavijom u potrazi za krovom. Dobro su oni upamtili šta znači igrati u Karlovcu, Sarajevu, Zagrebu, Slavonskoj Požegi… bez prisustva onih istinskih, do srži odanih navijača.
Košarkašice su već zaboravile kako bruji ono: „Malene”! „Malene”! U Slavonskom Bro du našle su utočište, ali su uvijek s čežnjom pomišljale: „Еh, kada ćemo biti svoje na svome!”
Za košarkaše su statističari izračunali – preko stotinu utakmica odigrali su van Banjaluke. Na kraju to su skupo platili, morali su napustiti drugoligaško društvo i sada im predstoji da u novoj republičkoj konkurenciji potraže vizu za povratak u staro jato. Da samo znate na kakvim su mukama bokseri u nedjelju bili. Sve se tog dana bilo okrenulo protiv njih: hladno vrijeme spustilo je živu u termometru na kritičnih plus 10 stepeni. Uključene su električne grijalice i ta temperatura je održavana na ringu. Odjednom, nestalo je električne energije, grijalice su se hladile. Na svu sreću prvaka, mjerenje je izvršeno na samo deset minuta prije ovog kuršlusa.
Da je ponovljeno, ko zna kako bi glasila odluka zvaničnih lica. Meč možda ne bi bio ni održan. Svemu ovome došao je kraj: rukometaši će svoje goste dočekivati u „Boriku”, malene” se vraćaju navijačima, bokseri više neće sa strahom gledati u nebo, drhtati kad nije zima, možda će se košarkaši brzo, već ove jeseni, vratiti medu drugoligaše, a onda i njih očekuje „Borik”.
Izvanredna ideja dipl. arh. Seada Zahirovića pretvorena je u malo remek-djelo betona i željeza.
Za „Borik” već mnogi tvrde: takve dvorane nema u Jugoslaviji. To će reći i Miodrag Stanojević, savezni sudija i sekretar Takmičarske komisije Rukometnog saveza Jugoslavije, koji je poslije obilaska i verifikacije „Borika” zapisao:
„Po komforu i funkcionalnosti ‘Borik’ nema premca u državi.”
Stadion sportskih igara je bio hram rukometa.Od večeras „Borik” postaje hram banjalučkog sporta.
Defile
Poslije kraćeg ceremonijala gledaoci su se na otvaranju predstavili bokseri Slavije, košarkaši Borca, odbojkaši „Čajaveca”, dizači tegova Partizana… Nastupili su članovi CKUDM Veselin Masleša”, a odigran je i meč Savezne rukometne lige Borac – Viteks. Košarkašice Mladog Krajišnika su se sastajale sa prvakom Jugoslavije sarajevskom Bosnom.
Agencije
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.