Međunarodni praznik rada – Prvi maj obilježava se širom svijeta u znak sjećanja na dan kada su radnici u Čikagu štrajkom i protestima počeli da se bore za svoja radnička prava.
Prvog maja 1886. više desetina hiljada radnika zahtijevalo je bolje uslove rada i osmočasovno radno vrijeme.
Prvi maj, Međunarodni praznik rada, predstavlja dan solidarnosti radnih ljudi cijelog svijeta.
Slavi se od 1890. godine nakon odluke donesene na 1. Kongresu II Internacionale u Parizu, jula 1889. godine. Povod toj odluci bio je krvlju ugušen štrajk 40 hiljada čikaških radnika, 1. maja 1886. godine.
Oni su tražili 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati za kulturno uzdizanje. Kongres je odlučio da svake godine 1. maja radnička klasa manifestira demonstracijama svoju solidarnost u borbi za osmosatni radni dan.
Već 1890. i narednih godina 1. maj se proslavljao masovnih mitinzima i demonstracijama proleterijata, kao i sukobima s policijom.
U Francuskoj, na primjer, samo u Parizu je učestvovalo više od 100 hiljada radnika. U BiH prve demonstracije održane su 1906. godine. Nakon II Svjetskog rata 1. maj počeo se slaviti u znaku borbe za očuvanje svjetskog mira.
Savez sindikata Republike Srpske obilježiće Međunarodni praznik rada protestnim okupljanjem u banjalučkom parku “Mladen Stojanović”.
Savez tradicionalno obilježava 1. maj protestnim okupljanjem, a predstavnici 15 granskih sindikata poslaće poruku da su radnici najvažnija karika i da radnik mora biti na prvom mjestu.
Biće održana i sjednica Predsjedništva Saveza sindikata Republike Srpske, kojoj će prisustvovati i ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Danijel Egić.
Podsjećamo, povodom obilježavanja Međunarodnog praznika rada u Republici Srpskoj i Federaciji BiH danas i sutra je neradni dan.
Nezavisne
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.
1 komentar
Praznik rada bi trebalo preimenovati u PRAZNIK RADNIKA,ovaj dosadašnji naziv upućuje na to da se slavi RAD,a onda iz toga proizilazi da je ovo praznik onih koji se bogate na tuđem radu.Mi smo u socijalizmu imali Praznik rada i ideološki je veličana uloga radnika,samoupravljača,u odnosu na današnja vremena radnici su bili kud i kamo zaštićeniji i cjenjeniji,nije ni tada bilo idealno,ali u odnosu na današnja vremena i položaj radnika na globalnom nivou gledajući bio je DOBAR.Da bi radnici dobili svoj zasluženi položaj u društvu potrebno je početi od njih samih,mjenjati svijest svakog pojedinca,zatim depolitizovati sindikalne organizacije koje o svemu više brinu osim o radničkim pravima,jer nakon pogubnih vremena kada su poslodavci koristili vakum i sami krojili zakone potrebno je iskorijenti njihove loše navike.Godinama su zapošljavali radnike na crno,zatim su isplaćivali plate u kovertama i na banku čime su oštetili i državu i radnike koji će zbog toga imati manje penzije.Nisu isplaćivali regrese,zakonski propisane otpremnine,govorili su da je lako naći radnika i tražili da svaki radnik obavlja više poslova za istu platu,uglavnom se ovo sve odnosilo na realni sektor,jer u raznim institucijama i državnim preduzećima je situacija bila mnogo povoljnija i tako je stvorena velika razlika među zaposlenim u realnom i društvenom(državnom) sektoru.Sada reći da je ova vlast kriva bi bilo nekorektno,jer smjenjivale su se Partije na vlasti,a problemi su ostajali isti.Radnici su ti koji trebaju da reaguju na svaku nepravdu,pa čak i ako se to ne dešava njima samim,jer danas trpe jedni,sutra može bilo ko doći na red da osjeti samovolju poslodavca,i ako nema jedinstvenog stava radnika poslodavac može kako hoće.