Da drugarstvo ruši sve barijere i olakšava poteškoće dokaz su i troje Indonežana koji pohađaju Osnovnu školu „Vuk Karadžić“, a koje su njihovi vršnjaci dočekali raširenih ruku, pomažući im da savladaju srpski jezik i uklope se u novu okolinu.
Riječ je o dječaku koji je osmi razred ove škole u Boriku i njegovoj mlađoj sestri i bratu koji pohađaju treći razred u područnoj školi u Adi.
Džošuu, Žaklin i Đohana životni putevi doveli su iz daleke Azije baš u grad na Vrbasu gdje je njihova majka pošla sa suprugom koji je sa ovih prostora.
Nastavnica istorije i odjeljenski starješina osmom razredu koji pohađa najstariji dječak Džošua, Mira Đurić ispričala je da su odmah na početku dobili smjernice od stručne službe škole kako da sa novim učenicima komuniciraju.
– Odlučila sam odmah da Džošua sjedi sa dječakom koji najbolje zna engleski jezik u odjeljenju, a oko njih u krugu su sjedili učenici koji takođe dobro komuniciraju na tom jeziku – rekla je Đurićeva.
Prema njenim riječima, Džošua brzo usvaja znanje, a njegovi drugari iz klupe su u svakom momentu tu da mu pomognu.
– On jeste drugačiji dječak, počevši samo od boje kože, ali nisam primijetila da je zbog toga ili bilo koje druge različitosti imao ikakvih problema sa drugom djecom, a i sam to uvijek negira – istakla je Đurićeva.
Samo riječi hvale za ovu dječicu ima i učiteljica Snežana Stanić, koja uči Džošuinu sestru i brata, a nastavu kaže nastoji da prilagodi njihovim mogućnostima.
– Nekada im se obratim na engleskom jeziku, nekada i na srpskom. Ono što ne razumiju ni na jednom od ova dva jezika, saopštim im putem jezičke aplikacije na njihovom maternjem jeziku ili im pokažem kroz fotografije – rekla je Stanićeva.
Prema njenim riječima, potreban je dodatan napor da bi se razumjeli i zadržali kvalitet nastave, ali sve se može kad se hoće.
– Rade jedino kontrolni iz matematike dok ne savladaju jezik, a pri ocjenjivanju sam blaža baš iz tog razloga – pojasnila je ona.
Direktorica OŠ „Vuk Karadžić“, koju djeca pohađaju od ove školske godine, Tatjana Vilendečić ispričala je da su svi drugari, ali i nastavno osoblje maksimalno na raspolaganju novim učenicima i da se trude da im pomognu u savladavanju svih prepreka sa kojima se susreću u novoj školi i okolini.
– Nastava sa njima se izvodi prema redovnom planu i programu. Sporazumijevanje je većinom na engleskom jeziku, iako djeca uče srpski jezik kako u školi, tako i sa očuhom – rekla je Vilendečićeva.
Prema njenim riječima, djeca su veoma dobro prihvaćena od strane drugih učenika iz njihovih razreda i sve funkcioniše među njima, bez obzira na jezičku barijeru.
– Svi se trude da se sporazumiju, uz pomoć učiteljice i nastavnice koje im prevode, koriste i jezičke aplikacije, a oni koji dobro znaju engleski i sami se snalaze – istakla je ona.
Imena
Tatjana Vilendečić priča da je na samom početku najveći izazov bio da nauče pravilno izgovarati imena novih učenika.
– Najviše sam i tada brinula o tome da se otklone barijere koje bi djeci pravile problem da savladaju jezik i da ih drugi prihvate, a nastavnici i učiteljica su bolje pamtili imena – kroz osmijeh je ispričala Vilendečićeva.
Glas Srpske
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.