Hajde da sačuvamo našu tradiciju, naše običaje. Hajde da se okupimo, da se upoznamo, da se ne zaboravimo. Nekako pod ovim motom po šezdeseti put okupili su se mještani Mokrog Polja.
Svi oni koji danas žive ovdje i svi oni koji rasuti po dalekom svijetu ipak dođu u svoj kraj, veli nam to na početku priče naš domaćin Milan Japundžić.
– Ova manifestacija je organizovana prije 60 godina, pod nazivom Bukovački šareni karavan, a organizovao ju je Milan Trivić Kljujić. On se inače bavio fotografijom. Njima je obilježio jednu epohu života u Mokrom Polju i Bukovici. On je zabilježio život kojeg i danas možete vidjeti ovdje u našem izložbenom prostoru – kaže Japundžić
Mokropoljski susreti danas privlače veliku pažnju, kako svih onih koji se rodiše ili žive u ovom dijelu opštine Ervenik, tako putnika namjernika i slučajnih prolaznika. Svi oni ostanu zadivljeni viđenim u ovom prelijepom selu. Pored toga, ako ste već u Mokro Polje došli, onda obavezno morate vidjeti izložbu starina koju je pripremio upravo naš domaćin Milan Japundžić.
– Gledajte ja sam se prije desetak godina vratio u svoj rodni kraj. Poslom sam obišao cijeli svijet, od Rusije do merike, Evropu sam prošao, ali sam imao veliku želju i poriv da se vratim kući svojoj odakle sam potekao, u kojoj sam u djetinjstvu bio sretan. Ovo treće životno doba počeo sam ponovo u svom kraju, u svojoj kući, a imam još dosta i energije da ovdje dam svoj doprinos.
Ostale su mi naravno u sjećanju slike iz djetinjstva koliko su ove kuće bile pune naroda, pune života, koliko je zivot bujao ovdje, kolika je bila solidarnost, I koliko su bili lijepi običaju koje su ljudi njegovali. Palo mi je na pamet da to nikako ne smije propasti, da je to jedno veliko blago, duhovno, tako sam počeo, sa željom da to otrgnemo od zaborava, prvo kroz fotografije a onda i kroz stare predmete – kaže Milan Japundžić.
Ovo je izložbena postavka na koju se ostaje bez daha. Ono što je nama privuklo najviše pažnje jesu oni stari dalmatinski odnosno bukovački opanci, koji su se pravili od guma. Koliko li je samo trebalo ljubavi i znoja da bi oni nastali vjerujem da nikada nećemo saznati, ali bar znamo da je Mokro Polje poznati opančarski kraj, u kojem ovaj zanat još uvijek živi, zbori naš domaćin.
U Mokrom polju srećemo Tatjanu Samardžija, urednicu novog izdanja jedne stare knjige, koju mnogi zovu bukovački bukvar. “Trubuom za kruvom”, knjiga je koja je već ugledala svjetlo dana, i za koju vlada prava pomama.
– Kao što ja objašnjavam u predgovoru ovom novom izdanju, ja sam bila dijete, osnovka, kada je ova knjiga izašla 1982 godine. Već tada, to je za mene bilo nezaboravno štivo, a za starije pogotovo jer je to bila knjiga napisana o nama na našem jeziku, prema tome ona predstavlja kulturni spomenik Srba iz Bukovice.
Nakon svih ovih godina, ja sam konačno uspjela, das a svojim mužem koji mi je puno pomogao, izdam ovu knjigu o sopsvenom trošku, nakon osam godina rada. Naša ideja je bila da nove generacije, pa čak i starije koje su pozaboravljale naš govor, imaju rječnik kojim smo mi govorili. Poenta je da preko tih riječi oni mogu doći u kontakt sa jednim svijetom kojeg više nema.
To je jedan Bukovački bukvar – kazala je Tanja Samardžija pozvavši nas na promociju knjige koja će se održati 17. avgusta u Kistanjama sa početkom u 20 časova i 30 minuta.
Mokropoljski susreti su kao što samo ime kaže – mjesto susreta. Tu srećemo drage nam ljude, poznanike, prijatelje, pobratime. Jedan od njih je Ljubiša Šljivić, iz Biljana Donjih koji sada živi u Kragujevcu. Ponovo se srećemo, i ponovo jednim humanim povodom.
– Odlučio sam da vozim bicikl od Kragujevca do Biljana Donjih preko Manjače i Oštrelja ua moju sugrađanku Danijelu Cvetković koja boluje od melanoma, čitav Kragujevac se podigao na noge. I ja sam riješio da dam svoj doprinos onako kako znam i umijem.
A ja sam ovom ekspedicijom spojio lijepo i korisno. Bilo je ovo još jedno inspirativno putovanje, čak mi je na Laništu izletio vuk na stazu. Bila je ovo takođe jako dobra prilika da ponovo pređem put kojeg sam prešao pješke prije nekoliko godina i da vidim gdje su ti ljudi danas, šta rade, čime se bave.
Napisao sam i knjigu o tom putešestviju koja je doživjela svoju promociju u Bnajaluci, Kragujevcu, Benkovcu, ali se nadam da ću upriličiti promociju i u mojom rodnim Biljanama Donjim.
Mokropoljski susreti su inače sjajna manifestacija. Upriliči se tu nadmetanje u tradicionalnim sportskim vještinama. Fokus je na onim najmlađima, da se nekako u njima pobudi ljubav prema rodnom kraju, prema Bukovici, prema običajima i tradiciji. Ipak ono po čemu je ovaj kraj čuven nadaleko je trka magaraca. Tako je bilo i ove godine. Magarci se jesu, po tradiciji bunili, ali su momci bili neumoljivi, i na kraju istjerali svoje.
Pobijedio je Mihajlo Marković, koji nije krio oduševljenje što je na kraju prvi prošao kroz cilj.
Mokropoljski susreti su kao što rekosmo mjesto druženja, kao što i samo ime kaže, mjesto susreta, mjesto gdje srećete prijatelje, poznanike, pobratime. Susreti su to na koje se rado dolazi, i gdje se rado zapjeva.
Mi redovno posjećujemo ovakve manifestacije. Volimo doći na Mokropoljske susrete, rado smo viđeni gosti o i dobri domaćini ovdje u Mokrom Polju. Došli smo da pomognemo, da damo svoj doprinos, da i ovi 60. jubilarni Morkopoljski susreti prođu u duhu očuvanja tradicije i običaja, kažu naši stari znanci Gajo i Zlajo, prije nego što su zapjevali i zdravicu očitali.
Odlazimo sa Mokropoljskih susreta vidno pod utiskom. I u želji da jednog dana ponovo dođemo. Jer vrijedi zaista vrijedi zabilježiti kako se to danas živi ovdje, kako se pored svega što je ovaj kraj proživio i doživio ipak dešava kulturni život, kako se ljudi sreću I susreću, kako ih putokazi i pored svega vuku ka rodnoj grudi.
Ljubinko Spasojević
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.