Maja Kolundžija Zoroe, rođena je petog osmog 1977. u Kninu. U gradu na sedam rijeka je odrasla, tu je učila prva slova i brojeve. Život je učinio svoje da danas živi daleko od rodnog grada. Ipak uspjela je ostvariti svoj životni san, odigrati predstavu u svom rodnom gradu, monodrama Iskra o životu Georgine Mandić Tesla.
– Potajno sam željela, još kao djevojčica sam se igrala po tvrđavi. Posebno kada smo gubili neke časove. Često sam tu sjedila i zamišljala kako nešto govorim i nekome se obraćam. Kao neki igrokaz. Potajno sam stvarno željela, pogotovo kada sam počela da se bavim glumom. Tada je izgledalo kao nedostižno da nađem razlog, a opet s druge strane potajno je ta želja pronašla svoj put. Znate ono, pazite šta želite, možda vam se i ostvari, kaže Maja Kolundžija Zoroe.
Povod njenog dolaska u rodni Knin je -monodrama “Iskra”. To je monodrama o njenom životu, o tome odakle potiče, kakva je bila majka, kakva je bila prema Nikoli i ostalih četvero djece, kakvi su bili posljednji dani njenog života, kako su živjeli, čime su se bavili.
– Monodrama Iskra potvrđuje da ipak jeste jedna vrsta misije. Dok sam pripremala predstavu bilo je sumnjičavih, čak sam i ja bila pomalo sumnjičava, dokle će to stići. Ja sam ipak znala da ću ja to časno I dobro da uradim, ali nisam znala da ću da pređem taj jedan nivo. U stvari rodila se iskra između “Iskre” i ljudi koji ju gledaju. Sinoć mi je jedan čovjek, koji ju treći put gleda, u Benkovcu rekao – Ovo je samo za one koji razumiju!
“Iskra” je bljesnula ponajprije u Smiljanu, prije nekih mjesec dana. Od tada pa do danas Maja je “Iskru” odigrala u Žegaru, Kistanjama, Benkovcu i na kraju svome rodnom Kninu.
– Ta moja sumnja u sve ovo što radim sada se nekako složila. Sada više nisam ni ja bitna. Bitna je ta misija. I zaista je bitno da mi se bar jedno čeljade obrati, a stižu mi sve vrijeme poruke, u kojima kažu – ja sam promislio, ja sam se osjećao loše sad sam bolje, ja sam se naježio na svaku vašu rečenicu. To u stvari jeste suština. Ja tu stvarno nisam bitna, u ovome svemu stvarno nisam bitna, bitna je ova misija. Krenućemo od kapetan Mišinog zdanja u Beogradu gdje je Tesla i bio jedini put u Srbiji, tu je bila pretpremijera, potom Smiljan, premijera – gdje je bilo nadrealno, pa Žegar, koji mi ostaje u posebnom sjećanju zbog tog ambijenta u društvenom domu koji je tek krov dobio i gdje još uvijek promaja duva kroz prozore, i te bure koja je duvala s Velebita. Tamo su se ljudi pokrivali po glavi, ali nisu odustali. Ja bosa. Mislim da ću dugo pamtiti taj i te nastupe kao krunu neke nadrealne umjetničke linije. Opet s druge strane puna sala u Kistanjama, zatim Benkovac i na kraju moj rodni Knin, sa knedlom u grlu kaže Maja Kolundžija Zoroe.
– U Kninu, čudno se osjećam, cijeli dan se čudno osjećam. Nekako sam htjela kao da se prištedim. Nije mi se dalo u Benkovcu. Pa sam jutros krenula rano, htjela sam sama da odem kući od Kolundžija do hrama Pokrova presvete Bogorodice u Kninu na liturgiju. I htjela sam da budem sama. I bila sam sama. Sve da se ne istrošim, ali sam onda shvatila, šta je čovjek, šta je život ako se ne troši.
Zašto baš “Iskra”?
– Ja sam vam to rekla i prošli put. Ja sam to zaista sanjala. I sada kad se pitam zašto “Iskra” mogu da vam objasnim gdje sam ju ja udjenula. Iskra života, iskra je i kada umiremo, iskra u utorbi kada plod oživi, iskra ljubavi, svaka emocija mora da krene od neke energije, od neke iskre, iskra saznanja, Teslina iskra, i majka, univerzalna majka, kao iskra rođenja života na cijelom svijetu kaže Maja Kolundžija Zoroe.
Zašto Đuka?
– Hm izgleda da sam baš ja odabrana. Gledajte, ne uzvisujem se. Ali zaista izgleda da je tako moralo, dok me je sačekalo – kroz dva vijeka, reče naša sagovornica.
Ova “Iskra” ide dalje. Ide u Donji Lapac, pa na Kordun i na kraju i u – njenu Banjaluku.
-Ide, i ja to jedva čekam. Ipak sam ja u Banjaluci napravila prve glumačke korake. Tu sam se u stvari i napravila glumicom. Ali evo sve ovo što sam do sada igrala, nosim se mišlju da “Iskra” prvo pripada narodu, i nadasve pripada crkvi. Bilo je puno komentara na sve ovo. Puno je riječi podrške. Puno mi to znači. Svi mi kažu da je ideja sjajna, i da je ono što su vidjeli iz isječaka I fotografija da im izgleda uzbudljivo. To je ta – “Iskra”, zaključila je na kraju Maja Kolundžija Zoroe koja je svoju monodramu “Iskra”, monoramu o životu Georgine Mandić Tesla izvela sinoć, na pokrov presvete Bogorodice, u punoj sali Studentskog centra fra Lujo Marun u Kninu.
Ljubinko Spasojević/SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.