Rok za podnošenje zahtjeva za fiskalizaciju poljoprivrednih gazdinstava u Republici Srpskoj, istekao je još 1. aprila. Većina poljoprivrednika ne razumije ko je sve obuhvaćen time i kako će cio sistem funkcionisati.
Dok nadležni tvrde da je cilj zaštita poljoprivrednika, oni upozoravaju da će im, ako počne da se primjenjuje, fiskalizacija biti veliki trošak zbog kog će dio njih zauvijek odustati od proizvodnje.
Da nije žalosno, bilo bi smiješno. Tako poljoprivrednici komentarišu odluku da se njihova gazdinstva fiskalizuju.
-Mi kao veleprodaja dajemo svu robu, a fakturišemo je nekoliko puta u godini”, kaže jubiša Stevanović, poljoprivrednik iz Amajlija kod Bijeljine.
“Najsmješnije bi bilo što bi bih ja toj fiskalnoj kasi svako jutro trebalo da kažem “dobro jutro” i svako veće “laku noć”. Da je otvorim i zaključim, koliko ja znam i koliko se razumijem u to”, navodi Stevanović.
Radenko Arsenović, poljoprivrednik iz Male Obarske kod Bijeljine, ističe da uvođenje fiskalnih kasa za sobom povlači gomilu drugih stvari, kao da imaju firmu.
“Šta mi poljoprivrednici da radimo, kako da uredimo radno vrijeme? Ja sam ovog proljeća ustajao u četiri sata ujutro i radio do 11 sati uveče. Zamislite kada ja otkucam radno vrijeme od 18 ili 19 sati? Mi ćemo tako dobijati veći porez, veći od noćnog kluba ili benzinske pumpe. To je van pameti”, kategoričan je Arsenović.
Pored mnogo nejasnoća oko samog procesa fiskalizacije i njihovih obaveza, poljoprivrednici ističu da ne znaju šta je njen cilj i šta će im dobro donijeti. Poručuju: To je još jedan trošak u ionako preskupoj proizvodji i još jedan ekser u kovčegu domaće poljoprivrede.
“Ja sam proizvođač mlijeka. Neki drugi uzgajaju povrće. Voda kojom pojimo stoku, zalivamo, struja koju trošimo, sve ulazi u okvir fiskalne kase. Šta da radi čovjek koji je proizveo kupus, odvezao ga na pijacu, sjedio tamo dva dana, nije ga prodao i na kraju ga bacio. Uzeo je sjemena, ima ulaz, nema izlaza, šta da radi sa tim? To je kazna”, objašnjava Arsenović.
Dodaje da je jedino rješenje izlazak na ulicu ili prestanak bavljenja poljoprivredom.
Stevanović smatra da bi stručnjaci koji su to predložili Vladi trebalo da dođu i objase im kako fiskalizacija i čitav proces funkcionišu.
“Treba da nam pojasne sam razlog fiskalizacije, koliko je opravdano to nešto novo što nam uvode. Koliko će imati efekat kod ljudi koji se ne razumiju u to, pa će morati da angažuju i plate stručno lice. Nije to samo jedan trošak, nego dobijamo dva ili tri: kupovina fiskalne kase, održavanje i plaćanje na mjesečnom nivou”, objašnjava Stevanović.
Istovremeno, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Savo Minić tvrdi: cilj uvođenja fiskalnih kasa je borba protiv crnog tržišta i zaštita poljoprivrednih proizvođača od švercera i nakupaca.
Smatra da svi poljoprivrednici treba da uđu u taj sistem.
“Ja ću sigurno naći način da naše poljoprivredne proizvođale neću reći obučim, ali da ih na neki način ubijedimo, da ćemo za tih 30 i nešto KM mjesečno imati značajnija sredstva u budžetu.
Moći ćemo brže i lakše da odreagujemo kada je to potrebno, jer svaki budžet ima svoj terminski i dinamčki plan, pa onda imamo neka kašnjenja. Znamo da su i januar i februar uvijek loši za punjenja budžeta”, kaže Minić.
Pare će dobiti država, što je, stiče se utisak, ovdje najvažnije, ali i svi uključeni u proces fiskalizacije. A mali poljoprivrednik, na vrhu lanca kada treba proizvesti hranu, a uvijek na kraju kad se dijeli dobit, opet će ostati sam da se bori i snalazi do trenutka dok ne kaže “DOSTA JE BILO!”.
BN
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.