Vijest da je, Miko Marczyk, evropski reli prvak, vozio Škodu Superb od poljskog Lodza do Pariza s više od 2.831 kilometar sa jednim rezervoarom goriva, izazvala je veliku pažnju u evropskim medijima.
Međutim, jedan u nizu rekorda drži i Audi 100 iz 1989. godine.
Marczykov serijski Superb, bio je opremljen samo gumama s malim otporom kotrljanja i kraćim oprugama iz Sportline verzije. Visina od tla smanjena je za 15 milimetara kako bi se poboljšala aerodinamika, inače je sve ostalo originalno.
Ima još veći cilj
Potrošnja: 2,61 litar.
Ništa novo, reći će neki.
Audi je već 1989. godine sa limuzinom 100 TDI postigao nevjerovatno nisku potrošnju od samo 1,76 litara. Štedljivost “gospodara prstenova” poslije je naišla na oduševljenje, a zatim i na negodovanje kod kupaca, jer je Audi uskratio taj super štedljivi automobil.
Petocilindarski TDI
Audi je na Međunarodnom automobilskom sajmu u Frankfurtu predstavio Audi 100 TDI kao prvi petocilindarski turbo-dizel sa direktnim ubrizgavanjem u serijskom putničkom automobilu. Motor zapremine 2,5 litara razvijao je snagu od 120 KS i 265 Nm obrtnog momenta. Prvo se koristio u Audiju 100 serije C3, a kasnije i u nasljedniku C4. Od 1994. snaga je podignuta na 140 KS, a obrtni moment je dignut na 290 Njutnmetara.
Zašto su kupci negodovali?
Zato što je proizveden samo 2.891 primjerak, dijelom i zato što je serija već 1991. godine prestala sa proizvodnjom. A i zato što je 100 TDI C3 na kraju koštao više od 46.000 DM. Ipak, potrošnja između 5,7 i 6,0 litara bila je potpuno izvediva. Uz sve to, Audijeva limuzina sa 80-litarskim rezervoarom omogućavala je domet od oko 1.400 kilometara, ali i maksimalnu brzinu od 200 km/h, piše njemački motor1.
Rekordna potrošnja i 4.818 km sa jednim rezervoarom
Već 1989. Audi je organizovao medijski praćenu vožnju sa naglaskom na štednju TDI dizelaša koji hvatao puni zalet, takođe kako bi ga efektno “najavio”.
Rezultat: 4.818 kilometara s jednim rezervoarom i par litara iz crijeva što je jednako potrošnji od svega 1,76 litara na 100 pređenih kilometara. Tadašnji tehnički direktor Jürgen Stockmar izjavio je na ZDF-u da će ovaj automobil uskoro biti na tržištu. Ali to je bilo pogrešno shvaćeno, on je mislio na serijsku verziju.
Stockmar je kasnije objasnio da se serijsko vozilo razlikovalo u nekoliko tačaka od testnog vozila koje je postavilo rekord. Da bi se postigli rekordni rezultati, auto je modifikovan, dok je kod serijskog modela fokus bio na komforu i performansama. Serijsko vozilo bilo je znatno teže zbog različitih elemenata opreme, kotrljalo se na širim gumama, dok je motor bio podešen sa većom snagom.
Modifikovani Audi 100
Audijev testni rekorder bio je spušten, a maska je bila djelimično zatvorena za vožnju po različitim klimatskim uslovima i ekstremnim temperaturama. Osim toga, mehaničari su uklonili izolacione materijale kako bi smanjili težinu vozila.
Gume su napumpali na 4 bara, umjesto uobičajenih 2 do 2,6 bara, kako bi postigli što povoljniji otpor kotrljanja. Hidraulična pumpa koja se koristila za servo kočnice bila je električno pogonjena kako bi se štedila snaga motora. Kako bi optimizovao potrošnju, Audi je takođe smanjio stepen kompresije i pri sklapanju motora vodio računa o preciznosti korištenih ležajeva motora.
Blage prednosti u potrošnji postignute su također prilagođavanjem takozvanog početka sagorijevanja u dizel motoru, kao i manjim mlaznicama za ubrizgavanje i korištenjem manje viskoznog ulja.
Vrijednosti rekordne vožnje bile su tako rezultat samo izvršenih modifikacija i nisu imale nikakve veze sa očekivanim vrijednostima serijski proizvedenog Audija 100 TDI. Osim toga, vodilo se računa o povoljnim uslovima vjetra. Ali prosječnom brzinom od 60,2 km/h vjerovatno niko ne bi želio voziti u svakodnevnici.
Spomenuti Superb rekorder sa 80 km/h bio je ipak nešto brži.
Klix.ba
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.