Postoje zemlje u kojima se Božić ne slavi kao službeni praznik, a razlozi za to su najčešće kulturološke ili vjerske prirode.
1. Sjeverna Koreja
U Sjevernoj Koreji nema mjesta za vjerske praznike poput Božića. Totalitarna ideologija države ne toleriše religiju jer je doživljava kao konkurenciju državnoj vlasti i kultu ličnosti koji se godinama gradi oko dinastije Kim.
Svaki oblik božićnog obilježavanja može završiti zatvorom ili težim kaznama, a organizovana religija u zemlji uglavnom je pod nadzorom režima.
Umjesto hrišćanskih praznike, državni kalendar pun je datuma koji slave liderstvo I istoriju režima. Najvažniji zimski događaj je godišnjica rođenja Kim Jong-ila (17. decembar). Zapadni uticaji, uključujući i božićne običaje, sistemno se uklanjaju iz javnog života.
2. Saudijska Arabija
Kao rodno mjesto islama, Saudijska Arabija decenijama je imala vrlo jasan stav prema Božiću: nije kompatibilan s islamskom doktrinom. Godinama su javne dekoracije, božićna drvca i bilo kakva vidljiva slavlja bila strogo zabranjena, a obilježavanje se svelo na privatne prostore i diplomatske krugove.
Posljednjih godina primjetni su blaži pomaci, najviše zbog pokušaja modernizacije i otvaranja turizmu. U nekim luksuznim hotelima i trgovačkim centrima u većim gradovima danas se mogu vidjeti diskretne “sezonske” dekoracije – ali bez otvorenih vjerskih simbola.
I dalje je jasno da je to izuzetak, a ne pravilo. U saudijskoj kulturi glavni blagdani ostaju Eid al-Fitr i Eid al-Adha, kada cijela zemlja zaista ulazi u praznični ritam.
3. Brunej
Brunej provodi strogu verziju šerijatskog prava koja snažno reguliše javni prostor. Iako nemuslimani smiju slaviti Božić u privatnosti, sve što bi moglo izgledati kao “promocija druge religije” među muslimanima smatra se problematičnim.
U praksi to znači da božićna drvca, svjetla, jaslice, pa čak i nošenje kape Djeda Mraza u javnosti može završiti visokim novčanim kaznama.
Kompanijama je zabranjeno oglašavati praznike, a vlasti su javno upozoravale građane da se suzdrže čak i od božićnih čestitki u javnom prostoru.
Zbog toga je Božić u Bruneju gotovo potpuno zatvoren u privatne domove i krugove nemuslimanske zajednice.
4. Somalija
Somalija, država s većinski muslimanskim stanovništvom i složenom bezbjednosnom situacijom, ide korak dalje: Božić je potpuno zabranjen.
Razlozi su kombinacija vjerskog identiteta i bezbjednosnih procjena – vlasti smatraju da bi javno obilježavanje hrišćanskog praznika moglo podstaći napetosti i izazvati reakcije ekstremističkih skupina.
U zemlji su zabranjeni javni ukrasi, božićne mise, pa čak i uobičajene fraze poput “Sretan Božić”.
Fokus je striktno na islamskim praznicima, a svako javno izražavanje druge vjere smatra se izazovom nacionalnom i vjerskom jedinstvu.
5. Tadžikistan
Tadžikistan nije formalno zabranio Božić, ali ga vlasti aktivno obeshrabruju. Riječ je o dijelu šire politike ograničavanja stranog kulturnog i vjerskog utjecaja, uz jačanje nacionalnog identiteta.
Vlasti su u više navrata školama i firmama davale preporuke da ne postavljaju ukrase i ne organiziraju proslave, a prodaja božićnih jelki i ukrasa zna biti ograničena.
Ideja nije suzbijanje privatne vjere, nego sprečavanje javnog širenja običaja koji se doživljavaju kao “uvozni”.
Umjesto toga, država snažno promoviše tradicionalne proslave poput Navruza (perzijske Nove godine), koji je jedan od ključnih praznika u njihovoj regiji, prenosi Index.hr.
Index.hr
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.