Iako Božić slavimo kao najveći hrišćanski praznik, mnogi običaji koje danas praktikujemo vuku korijene iz duboke starine i paganskih vjerovanja naših predaka.
Jedan od najzanimljivijih simbola Badnje večeri je pasulj, a pravila vezana za njega kriju jezivu simboliku.
– Mi Srbi smatramo i držimo da je Božić pravi praznik naš domaći, ama nije crkveni – zapisao je svojevremeno Vuk Vrčević. I zaista, Badnje veče sa slamom, badnjacima i specifičnim jelovnikom više podsjeća na starinski srpski praznik nego na strogo crkvenu svetkovinu. Ključna tajna krije se u trpezi koja, prema mišljenju etnologa, ima “mrtvački karakter”.
Sva jela koja se iznose na Badnje veče, poput pasulja, boba i oraha, neraskidivo su povezana sa kultom predaka i donjim svijetom. Pasulj je kod svih Indoevropljana oduvijek imao ulogu “hrane za pokojnike”.
Vjeruje se da pasulj koji padne sa trpeze na pod ne treba podizati, taj zalogaj pripada duši koja se nalazi u blizini i čeka svoju gozbu.
Pored pasulja, centralno mjesto na trpezi zauzima orah. Međutim, u narodnom vjerovanju, orah nije samo zdrava voćka, već i stecište htoničnih (podzemnih) sila.
Vještice i demoni: Vuk Karadžić je pisao o čuvenom orahu kod Molovina u Sremu gdje su se skupljale vještice.
Italijanska vjerovanja: Slično je i u Beneventu, gdje se vjeruje da se pod jednim orahom skupljaju vještice iz cijele Italije.
Zapisi iz Talmuda: Na svakoj orahovoj grani ima devet listova, a na svakom listu sjedi po jedan đavo.
Čak je i iz groba rimskog cara Nerona navodno nikao orah na kojem su živjeli đavoli, sve dok drvo nije posječeno, a na tom mjestu podignuta crkva kako bi se kraj očistio od demona.
Kada večeras sjednete za badnju trpezu i po običaju bacite orahe u uglove sobe ili poslužite prebranac, sjetite se da to nije samo večera. To je drevni ritual povezivanja sa precima, trenutak kada se granica između „ovog“ i „onog“ svijeta briše, a svako zrno pasulja nosi poruku iz duboke prošlosti.
ATV
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.