Na današnji dan, 24. marta 1999. godine u 19:45 časova, počelo je NATO bombardovanje Jugoslavije. Bez odobrenja Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, NATO pokrenuo je vazdušne udare koji su trajali 78 dana i ostavili duboke rane koje ni danas nisu zacijelile.
Ovo nije samo datum u kalendaru. Ovo je dan tuge, sjećanja i opomene.
Tokom bombardovanja stradali su civili – djeca, žene, starci. Uništavani su mostovi, bolnice, škole, medijske kuće. Gradovi su noćima živjeli pod sirenama, u strahu i neizvjesnosti. U trenucima kada su ljudi tražili sigurnost, smrt je dolazila s neba.
Najveća tragedija ove priče nisu vojni ciljevi, već nevini životi koji su ugašeni. Iza svake brojke stoji ime, porodica i neispričana sudbina. Djeca koja nisu stigla da odrastu, roditelji koji su izgubili sve, porodice koje su zauvijek zavijene u crno.
Zato je 24. mart više od istorije – to je moralna obaveza da se nikada ne zaboravi i nikada ne ponovi. Sjećanje na žrtve ne smije biti podložno zaboravu, niti relativizaciji.
Danas, kada se prisjećamo tog perioda, ne govorimo samo o prošlosti. Govorimo o vrijednosti svakog ljudskog života i o potrebi da se svaka nepravda nazove pravim imenom.
Jer istina je jednostavna i bolna – u tom ratu ginuli su nevini ljudi. I to je ono što nikada ne smije biti zaboravljeno.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.