Marlon Brando, jedan od najuticajnijih glumaca 20. vijeka, ostavio je neizbrisiv trag u filmskoj industriji, ali i izvan nje svojim kontroverznim postupcima.
Jedan od najpoznatijih trenutaka u njegovoj karijeri dogodio se 27. marta 1973. godine na 45. dodjeli Oskara , kada je odbio da primi nagradu za najbolju mušku ulogu u filmu „Kum“ (The Godfather) u režiji Francisa Forda Coppole.
Brando je osvojio Oskara za ulogu Vita Corleonea, šefa mafijaške porodice, u filmu koji je postao kultni klasik. Međutim, umjesto da se pojavi na ceremoniji, odlučio je da pošalje Sacheen Littlefeather (Malo Pero), aktivistkinju za prava američkih starosjedilaca, da u njegovo ime odbije nagradu i održi govor.
Protest protiv stereotipa i nepravde
Ova odluka bila je dio njegovog protesta protiv tretmana američkih starosjedilaca u filmskoj industriji i širem društvu. U to vrijeme, pokret za građanska prava bio je u punom zamahu, a Brandoje bio poznat po svom aktivizmu.
Posebno ga je razljutio tadašnji sukob između aktivista Američkog indijanskog pokreta (American Indian Movement) i savezne vlade u Južnoj Dakoti, koji je počeo u februaru 1973. godine. Upravo je taj incident bio okidač za njegov javni protest.
Govor koji je zaledio dvoranu
Na dan dodjele, Sacheen Littlefeather popela se na pozornicu u tradicionalnoj odjeći Apača. U kratkom obraćanju, ograničenom na 60 sekundi, objasnila je da Brando ne može prihvatiti nagradu zbog „tretmana američkih Indijanaca danas u filmskoj industriji i na televiziji, te zbog nedavnih događaja u Vundid Niju“.
Njen nastup praćen je mješovitim reakcijama – dio publike ju je podržao aplauzom, dok su je drugi izviždali. Brando je kasnije objavio punu verziju svog govora u kojem je detaljno opisao istorijske nepravde i stereotipni prikaz Indijanaca u Holivudu.
Nasljeđe i kasno izvinjenje Akademije
Ovaj čin podijelio je javnost, ali je postao presedan za korišćenje velikih nagrada kao platforme za političke poruke. Zanimljivo je da se Akademija filmskih umjetnosti i nauka tek 2022. godine službeno izvinila Sacheen Littlefeather za uvrede koje je doživjela te večeri i u godinama koje su uslijedile.
Integralni tekst govora koji je uzdrmao svijet
U nastavku pročitajte cijeli govor koji je Littlefeather izrekla te večeri u ime Marlona Branda:
– Dvjesto godina govorili smo Indijancima da se bore za svoju zemlju, život, porodicu i pravo na slobodu. Govorili smo im: “Spustite svoje oružje, prijatelji, i ostaćemo zajedno. Samo ako spustite oružje, prijatelji, možemo govoriti o miru i dogovoru koji će biti dobar za vas.”
Nakon što su spustili oružje, pogubili smo ih. Lagali smo im. Izgnali smo ih s njihove zemlje. Natjerali smo ih izgladnjivanjem na potpisivanje prevarantskog sporazuma, ugovora za koji smo znali da ga se nećemo pridržavati. Pretvorili smo ih u prosjake na kontinentu kojem su dali život koliko dugo život postoji.
A prema svim interpretacijama istorije, s koje god strane pogledamo, koliko god uvrnute bile, nismo učinili ništa dobro za njih. Nezakonito smo postupali i nismo bili pravedni. Ne treba nas čuditi da, što se njih tiče, ne moramo vratiti njihove ljude niti živjeti u skladu s dogovorima.
Nama je dato prirodno pravo da napadamo prava drugih, otimamo njihovo vlasništvo i uzimamo njihove živote dok oni brane svoju zemlju i slobodu; dano nam je pravo da njihove vrline prikazujemo kao zločine, a naše razvrate kao vrline.
No postoji jedna stvar koja je iznad ove perverzije, a to je ogromna presuda istorije, koja će nas sigurno osuditi. Ali brinemo li mi o tome? Kakav je to šizofreni moral koji nam dozvoljava da cijelim svijetom prenosimo poruku da živimo po danim obavezama kada svaka stranica istorije govori suprotno, kada su svi žedni i gladni te su ponižavajući dani i noći posljednjih 100 godina života američkih Indijanaca tomu potpuno proturječni?
Čini se da je poštovanje principa i ljubavi prema susjedima postalo disfunkcionalno u ovoj zemlji te da je sve što smo učinili, sve što smo postigli našom moći, zapravo samo ubijanje nade u novostvorenim državama u ovome svijetu, prijateljskim i neprijateljskim. To je nehumano i dokazuje da ne živimo prema dogovorima koje smo sklopili.
Možda si u ovom trenutku govorite – kakve to veze ima s dodjelom Oskara? Zašto je ova žena ovdje, upropaštava vašu večer, upliće se u vaše živote stvarima koje nas se ne tiču i koje nisu naša briga? Trati vaše vrijeme i novac te upada u vaše domove.
Mislim da je odgovor na ova neizgovorena pitanja činjenica da je upravo društvo pokretne slike odgovorno za degradiranje Indijanaca i ismijavanje njihova karaktera kao svako drugi, opisujući ih kao divljake, opasne i zle divljake.
Dovoljno je teško djeci odrastati u ovakvom svijetu. Kada indijanska djeca gledaju televiziju i filmove te kada vide kako se njihova rasa prikazuje na filmovima, njihovi umovi ostaju povrijeđeni na načine na koje ne možemo ni zamisliti.
U posljednje vrijeme bilo je nekoliko laskavih pomaka u ispravljanju ove situacije, ali prelaskavih i premalo ih. Stoga kao član ove profesije i kao građanin SAD-a ne mogu večeras primiti ovu nagradu. Mislim da je dodjeljivanje i primanje nagrada u ovom trenutku u ovoj državi neprikladno sve dok se stanje američkih Indijanaca u zemlji drastično ne promijeni. Ako već ne čuvamo našu braću, ne moramo biti njihovi pogubitelji.
Došao bih ovdje večeras kako bih vam to direktno rekao, no osjećao sam da će možda više koristiti ako odem u Vundid Ni (Wounded Knee/Ranjeno koljeno) pomoći spriječiti uspostavu mira koji bi bio nečastan sve dok rijeka bude tekla i trava rasla.
Nadam se da oni koji slušaju neće na ovo gledati kao neprilikovan upad, već kao na pošten pokušaj usmjeravanja pažnje na pitanje koje vrlo dobro može odrediti ima li ova zemlja pravo reći od ovog trenutka nadalje da vjeruje u neotuđiva prava svih da ostanu slobodni i nezavisni na zemlji koja je poduprla njihov život duže nego što seže pamćenje.
Hvala vam svima na dobroti i pristojnosti prema gospođici Littlefeather.“
Index.hr
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.