Baš kao što oblaci mogu zamračiti nebo, tako i ogromni talasi tame mjesecima mogu prekrivati dijelove okeana.
Naučnici godinama prate fenomen koji se naziva “zatamnjenje okeana”, što predstavlja dugoročni, postepeni pad bistrine vode koji ograničava količinu svjetlosti koja prodire u vodeni stub.
Nedostatak svjetlosti povezan je sa smanjenjem algi, odloženim cvjetanjem fitoplanktona, sa koralima koji su pod stresom i smanjenjem tepiha morske trave.
Kao što nebo koje posmatramo sa Zemlje može da bude zamračeno tamnim oblacima, tako i okeani mogu biti obavijeni tamom. Periodi tame nisu samo prolazne sjenke nad vodom, tamni talasi mogu pokrivati dijelove okeana mjesecima, sa ozbiljnim posljedicama za živi svijet (ekosistem) u dubinama okeana, jer nema dovoljno svjetlosti.
Nova metoda za mjerenje podvodnog mraka
Naučnici su razvili metode na osnovu kojih mogu da razumiju koncept koji nazivaju „morski tamni talasi“.
Istraživači smatraju da je ova pojava potencijalno katastrofalan događaj koji može ozbiljno da utiče na morski život koji zavisi od svjetlosti.
– Svjetlost je osnovni pokretač života i lanaca ishrane u morima i okeanima. Do sada nismo imali način da izmjerimo ekstremno smanjenje podvodne svjetlosti.
Ovaj neobični fenomen do skoro nije imao ni ime. Tamni morski talasi daju nam mogućnost da identifikujemo kada i gdje se ovi događaji dešavaju, bacajući novo svjetlo na kritičan, ali često zanemaren fenomen – rekao je morski biolog Fransoa Toral sa univerziteta Vaikato i Kenterberi na Novom Zelandu.
Razlika između zatamnjenja i tamnih talasa
Već godinama naučnici prate fenomen koji se naziva zatamnjenje okeana, dugoročni, postepeni pad bistrine vode koji ograničava količinu svjetlosti koja može da prodre u vodeni stub, što je povezano sa smanjenjem šuma algi, odloženim cvjetanjem fitoplanktona, stresiranim koralnim grebenima i smanjenjem tepiha morske trave.
To je spora i stalna promjena koja traje decenijama.
Ona ne uključuje kratke, intenzivne, epizodne periode mraka izazvane olujama, cvjetanjem algi i taloženjem sedimenata, koji često nastaju poslije prirodnih događaja poput šumskih požara, ciklona i klizišta.
Rezultati 16-godišnjeg istraživanja
Novi rad daje naučnicima alat za identifikaciju ovih kratkoročnih događaja prilagođavanjem okvira koje koriste za otkrivanje drugih epizodnih okeanskih događaja, kao što su morski toplotni talasi i hladni periodi.
Tim naučnika analizirao je rezultate dobijene tokom 16 godina mjerenja podvodne svjetlosti prikupljenih sa kalifornijske obale i sa novozelandskih priobalnih lokacija. Između 2002. i 2023. godine, otkriveno je između 25 i 80 morskih tamnih talasa, koji su obično trajali između 5 i 15 dana.
Najduži zabilježeni period tamnih talasa trajao je čak 64 dana.
Uzroci i posljedice mračnih dana
Mnogi od ovih događaja bili su povezani sa olujnim vremenom, uključujući ciklon Gabrijel iz 2023. godine. Drugi uzroci su uključivali zagađenje površinskog sloja zemljišta usljed krčenja šuma, šumskih požara i cvjetanje planktona, a potencijalno i radove na izgradnji na obali.
U ekstremnim slučajevima, pad količine svjetlosti može da ošteti fotosintezu algi, morskoj travi i koralima.
–Ovi događaji mogu da utiču na ponašanje riba, ajkula i morskih sisara – naveo je morski biolog.
Budućnost priobalnih ekosistema
Biće potreban dalji rad kako bi se identifikovale različite vrste događaja koji utiču na kvalitet svjetlosti.
– Priobalni ekosistemi su sve više izloženi sedimentaciji izazvanoj olujama i većoj klimatskoj varijabilnosti. Morski tamni talasi nam pomažu da razumijemo kada su ovi sistemi pod akutnim stresom – zaključio je morski biolog Kris Bateršil.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.