Društvene mreže preplavila je rasprava o pripovijedanju u prvom licu koja je otkrila šokantan nedostatak medijske pismenosti među dijelom generacije Z (Gen Z).
Naime, pojedini mladi čitaoci zamjenicu “ja” u knjigama tumače bukvalno – kao da su oni sami protagonisti, što dovodi do potpunog nerazumijevanja književne fikcije.
Sve je počelo na društvenoj mreži Iks (X/Twitter) kada je autorka Ejmi De Belis objavila šalu o pisanju u trećem licu prezenta.
Iako je objava bila satirična, pokrenula je lavinu ozbiljnih komentara koji su otkrili da mnogi čitaoci bježe od trećeg lica jer žele da se „ubace“ u priču, umjesto da razmišljaju o postupcima druge osobe.
“Ja nikada ne bih donio takvu odluku”
Najveće zaprepašćenje izazvali su snimci ekrana (screenshots) na kojima korisnici objašnjavaju zašto mrze prvo lice jednine.
Prema njihovom tumačenju, ako glavni lik uradi nešto glupo ili moralno upitno, oni to doživljavaju kao lični napad ili sopstvenu sramotu.
– Ovo je glavni razlog zašto mrzim prvo lice – napisao je jedan korisnik.
– Ako čitam knjigu i protagonista u prvom licu radi najveće gluposti, bacam knjigu. Jer ja nikad ne bih donio takvu odluku.
Još drastičniji primjer navela je druga korisnica:
– Nema ničeg iritantnijeg od prvog lica kad je lik užasan. “Ja” nisam došla na zabavu bez gaćica, nego ONA, ta seljančura koja uništava namještaj.
Pomiješani lončići: Prvo i drugo lice
Pisci i stručnjaci upozoravaju da je ovdje riječ o klasičnom primjeru medijske nepismenosti. Perspektiva prvog lica osmišljena je da produbi bliskost i intimnost sa likom – kao da nam neko drugi povjerava svoju priču.
Ono što ovi korisnici opisuju zapravo je pripovijedanje u drugom licu (koristi se zamjenica „ti“), koje je u književnosti znatno rjeđe i direktno uvlači čitaoca u radnju.
Da li bi manje ljudi trebalo da čita?
Komentari na ovu pojavu kreću se od nevjerice do oštrog sarkazma. Mnogi smatraju da je sposobnost kritičkog razmišljanja i distanciranja od teksta ozbiljno ugrožena.
– Ovo je čista medijska nepismenost. Ljudi očigledno doživljavaju pripovijedanje u prvom licu kao da oni sami nešto rade, a ne kao da im neko drugi priča priču – prokomentarisao je jedan od korisnika.
Neki su otišli toliko daleko da su se našalili kako bi „možda bilo bolje da manje ljudi čita knjige“, ako nisu u stanju da naprave razliku između sopstvenog identiteta i fiktivnog lika na papiru.
Ovaj fenomen otvara važno pitanje o tome kako digitalno doba i stalna personalizacija sadržaja utiču na način na koji konzumiramo tradicionalnu umjetnost.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.