“Nekad se zakuha” naziv je izložbe koja će biti otvorena večeras, u 18 časova, u Zavičajnom muzeju u Prnjavoru, a koja kroz pet instalacija govori o tome kako rat ulazi u svakodnevni život i šta ostavlja iza sebe u stvarnim ljudskim sudbinama.
Iza umjetničke postavke koja o teškom periodu govori kroz hranu, a posebno rižu, krompir i makarone, stoje mladi prnjavorčani Adrijana Janjić, Lara Lukanović, Emilija Grumić, Lana Zec, David Prgonjić, Dorotea Krivdić i Suzana Dušanić.
Koliko danas cijenimo hranu?
Ideja za izložbu, kako za “Nezavisne novine” priča David Prgonjić, nastala je još lani.
“Na početku je bilo mnogo ideja koje nisu bile ni blizu konačne koju smo realizovali. Kroz priče, kafe, četove i brainstorminge naknadno smo uhvatili jednu frazu koju naši ljudi često vole da koriste u žargonu – ‘zakuvali su’, što bi simbolizovalo sukob, tenziju ili nesuglasicu. Tada se bacamo u duboku analizu te metafore koja se nerijetko koristi i za ratna dešavanja, gdje u momentu realizacije, zapravo postavljamo sami sebi sve više pitanja poput: kako su ljudi pravili i uopšte dolazili do hrane tih devedesetih godina prošlog vijeka, koliko mi uopšte cijenimo danas hranu, šta su ljudi u momentu žurbe i izbjeglištva stigli da spakuju sa sobom? Teglu džema? Šaku graha i vreću krompira”, ističe on.
Sjećanje na težak životni period
Kako dodaje, tada shvataju da ta riža i tjestenina koje stoje na policama supermarketa kao osnovne namirnice i koštaju sitno, a zapravo mogu da predstavljaju osnovu egzistencije jednog društva ili okidač za burne reakcije zbog sjećanja na težak životni period.
Samoj postavci prethodili su razgovori sa izbjeglim i raseljenim osobama kako bi se iz prve ruke mogle čuti životne sudbine, a prema riječima Dorotee Krivdić, bilo je veoma izazovno slušati priče koje su ljudi stvarno proživjeli.
“To nisu nimalo lijepe situacije i bilo je bitno da ostanemo smireni i da ne iskazujemo svoje emocije u tom momentu. Takođe je za sam razgovor bilo važno stvoriti toplu atmosferu, kako bi nam se ljudi otvorili, zato smo intervjue vodili u njihovim domovima uz šolju čaja i kućnu atmosferu. Ovo istraživanje navelo nas je na dublje razmišljanje o miru. Shvatili smo koliko mir danas uzimamo zdravo za gotovo i koliko se treba truditi da ga održimo. Istraživanje nam je pomoglo i da dublje zavirimo u svoje misli i spoznamo različite dijelove sebe”, ističe ona za “Nezavisne novine”.
Ljudske sudbine govoriti kroz hranu
Da će o ljudskim sudbinama govoriti kroz hranu, a ne istorijske podatke, ova ekipa znala je od početka.
“Svjesno smo izostavili istorijske podatke kao glavni okvir, jer oni često ostanu na nivou brojeva i formalnih činjenica, naročito u obrazovanju, gdje se riječi ‘rat’ često pristupa bez pune svijesti o težini koju ona nosi. Nas je više zanimalo kako rat ulazi u svakodnevni život i šta ostavlja iza sebe u stvarnim, ljudskim sudbinama. Ne da posjetilac ‘nauči podatak’, nego da se približi stanju u kojem se narod borio, prilagođavao i oslanjao na sebe onda kada su sistemi zakazali”, objašnjava ona.
Kako dodaje, bilo je teško ispričati ovu priču bez istorijskih podataka, ali upravo u tome, kako navodi, leži njena najveća snaga.
“Ova izložba ne pokušava da objasni rat kao istorijski događaj, nego da ga približi kao ljudsko iskustvo koje se zadržava u tijelu, u sjećanju i u svakodnevnim gestama. Time izložba ne nudi samo pogled unazad, nego i podsjetnik da se velike traume često najdublje razumiju tek onda kada ih prepoznamo u malim, svakodnevnim i naizgled običnim stvarima”, kaže Janjićeva za “Nezavisne novine”.
Mladi progovorili kroz ovu izložbu
Zbog važnosti mira mladi su progovorili kroz ovu izložbu, a prema riječima Suzane Dušanić, upravo umjetnost otvara prostor koji je fleksibilniji, intimniji i iskreniji u kojem mladi mogu postavljati pitanja koja se inače izbjegavaju.
“Iz mog iskustva u radu na inicijativama izgradnje mira, kako lokalnog tako i međunarodnog karaktera, vidim da umjetnost ima jedinstvenu sposobnost da prevaziđe jezičke, etničke i generacijske barijere. Kada mladi kroz performans, vizuelnu umjetnost, film ili pisanu riječ progovaraju o ratu i sjećanju, oni ne reprodukuju samo traumu, nego je reinterpretiraju, često na način koji omogućava distancu, refleksiju i, dugoročno, transformaciju”, navodi ona za “Nezavisne novine”.
Izložba će biti otvorena do 12. maja
Izložba će biti otvorena do 12. maja, a prema riječima Emilije Grumić, posjetioci izložbe mogu očekivati prije svega jedno drugačije i nesvakidašnje iskustvo.
“Posebno imajući u vidu da Prnjavor rijetko ima priliku ugostiti ovakav tip postavke. Izložba nudi spoj umjetnosti, ličnih priča i simbolike kroz koju se promišljaju teme rata, raseljenosti i svakodnevnog života. Publika neće biti samo pasivni posmatrač. Očekujemo njihovo aktivno učešće kroz interaktivne instalacije, ali i otvorenost da osjete i razumiju dublju poruku izložbe”, navodi ona.
Razmišljanje o prošlosti
Kako dodaje, postoji nada da će izložba podstaći posjetioce na razmišljanje o prošlosti, ali i o savremenom trenutku i zajednici u kojoj živimo.
“Vjerujemo da će posjetioci doživjeti paletu emocija, od znatiželje do uznemirenosti, saosjećanja, tuge i nade u bolje sutra. Voljeli bismo da poslije posjete izložbe, posjetilac zaključi i doživi da je ovo priča o svima nama, te da izdvoji trenutak i razmisli o dragocjenostima hrane i sigurnog života”, kaže Lara Lukanović za “Nezavisne novine”.
Naime, kako dodaju, izložba je nastala u okviru programa “Furaj mir”, koji se realizuje u okviru projekta “Mirovne priče”, uz podršku Fonda za izgradnju mira Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija (UN Peacebuilding Fund), a sprovode ga Muzej ratnog djetinjstva, Fondacija “Mozaik”, Centar za obrazovne inicijative “Step by Step” i Asocijacija srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini.
Nezavisne novine
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.