Na današnji dan, 1911. godine, u dubokom blatu Misisipija rođen je Robert Johnson.
Čovjek čije je ime postalo sinonim za tajnu, đavolji pakt i zvuk gitare koji i nakon vijeka izaziva trnce, nije samo svirao blues – on ga je izmislio za sve generacije koje dolaze.
Bez Hohnsona ne bi bilo Erica Claptona, ne bi bilo The Rolling Stonesa, ni bilo čega što danas smatramo temeljem rocka.
On je bio “nulta tačka” muzičke pobune.
Šta se zaista desilo na raskrsnici?
Legenda kaže da je Robert bio prosječan svirač sve dok jedne ponoći na raskrsnici u Misisipiju nije sreo visokog crnog čovjeka. Taj stranac mu je uzeo gitaru, uštimovao je, odsvirao par nota, ponudio mu virtuoznost za dušu. Robert je pristao da proda dušu za savršenstvo.
Od tog trenutka, Johnson je svirao kao da ima tri ruke, a njegov glas je zvučao kao krik svih napaćenih duša juga.
Iako su istoričari skeptični, svako ko čuje „Cross Road Blues“ ili „Me and the Devil Blues“ osjeti da u tim snimcima ima nečeg natprirodnog.
Kralj Delta bluesa i prvi član “Kluba 27”
Robert Johnson je snimio svega 29 pjesama prije nego što je otrovan u svojoj 27. godini. Tim kratkim, ali razornim opusom, postao je prvi i najzagonetniji član tragičnog „Kluba 27“.
Njegova tehnika na gitari bila je toliko napredna da su savremenici mislili da koristi trikove, ne shvatajući da ispred njih stoji genije koji je definisao Delta blues.
Nasljeđe koje ne blijedi
Johnson nije doživio slavu, novac ni velike koncerte. Umro je gotovo zaboravljen, da bi decenijama kasnije postao apsolutno božanstvo za sve one koji su uzeli gitaru u ruke.
Danas, 115 godina nakon njegovog rođenja, sjećamo se čovjeka koji je hodao sam, pjevao o svojim demonima i ostavio nam u nasljeđe najiskreniji oblik muzike ikada stvoren.
Srećan rođendan, Roberte. Gdje god da si, nadamo se da je gitara uštimana.
SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.