Izmjene Zakona o socijalnoj zaštiti Republike Srpske oštro su podijelile roditelje djece sa smetnjama u razvoju, koji, uprkos pozdravljanju određenih pomaka, traže sistemsku podršku umjesto parcijalnih rješenja po hitnoj proceduri, piše Glas Srpske.
O ovim zahtjevima juče su sa predstavnicima roditelja i udruženja razgovarali premijer Savo Minić i resorni ministar Alen Šeranić, ali ishod ovog sastanka do zaključenja ovog broja “Glasa” nije bio poznat jer su pregovori još trajali. Ključni razlog za ovaj hitan susret bio je otpor dijela roditelja prema usvajanju izmjena po hitnom postupku, uz jasnu poruku da novi zakonski okvir mora uvažavati stvarne potrebe porodica na terenu, a ne samo administrativne okvire.
Predsjednica Saveza udruženja za pomoć mentalno nedovoljno razvijenim licima RS “MeNeRaLi” Tatjana Spasojević smatra da predložene izmjene predstavljaju značajan korak do donošenja novog zakona o socijalnoj zaštiti, koji je planiran 2027. godine.
– Lično smatram, kao i većina članica našeg Saveza, da je ovo trenutno dobro rješenje. Dobro je što se uvodi pravo roditelj-njegovatelj za lica starija od 30 godina, jer su do sada bila diskriminisana. Roditeljima je mnogo teže brinuti o licu sa težim invaliditetom nakon 30. godine, kada su i sami stariji i iscrpljeni – rekla je Spasojevićeva.
Ona ističe da je važno što će pravo moći ostvariti lica sa stopostotnim invaliditetom kojima je potrebna stalna briga roditelja ili drugog člana porodice, ali smatra da starosna granica od 65 godina za roditelja -njegovatelja ne bi trebalo da postoji.
– Jedini uslov može biti sposobnost roditelja da se brine o svom djetetu – navela je ona.
Prema njenim riječima, naknada za roditelja-njegovatelja trenutno iznosi oko 650 KM, odnosno 41 odsto prosječne neto plate iz prethodne godine.
Spasojevićeva naglašava da izmjene ne bi trebalo odlagati, jer bi redovna procedura trajala mjesecima i ostavila bez podrške porodice koje već dugo čekaju ostvarivanje ovog prava.
– Ako bi se sada išlo u redovnu proceduru, taj proces bi trajao četiri do šest mjeseci i praktično bi prošla cijela godina. Time bi ostali uskraćeni oni kojima ovo pravo pripada, a već je obezbijeđeno i 12 miliona maraka za ovu namjenu – navela je Spasojevićeva.
Sa druge strane, dio roditelja i udruženja smatra da predložene izmjene nisu dovoljne i da zakon ne bi smio biti usvojen po hitnoj proceduri.
Predsjednica banjalučkog Udruženja za pomoć i podršku djeci i odraslima sa poteškoćama u razvoju “Plavi svijet” Božidarka Tomašević kaže da roditelji traže širu javnu raspravu i dodatne izmjene zakona.
– Nama ne odgovara da zakon ide po hitnoj proceduri. Tražimo da se organizuje javna rasprava kako bismo svi mogli iznijeti svoje prijedloge i pokušali pronaći kompromis – rekla je Tomaševićeva.
Ona navodi da roditelji, osim ukidanja starosne granice od 30 godina za djecu i 65 godina za roditelje, traže i uvođenje doprinosa za roditelje-njegovatelje, kao i izmjene uslova koji se odnose na boravak djece u školama i dnevnim centrima.
– Većina roditelja nije u mogućnosti da radi, jer moraju biti dostupni djetetu tokom cijelog dana. Danas imamo situaciju da roditelji ostaju bez radnog staža, bez doprinosa i bez prava na penziju – upozorila je ona.
Dodaje da potrebe lica sa invaliditetom ne prestaju nakon 30. godine života.
– Lice sa invaliditetom sa 15 ili 40 godina ima iste potrebe kao i dijete od pet godina. Ne može samo da se izbori ni za svoja prava ni za egzistenciju – istakla je Tomaševićeva.
Sličan stav ima i Daniela Zeljaja, majka devetnaestogodišnje Teodore Pavlović iz Banjaluke, koja smatra da zakon ne bi smio biti usvajan po hitnom postupku.
– Smatramo da zakon u svim svojim dijelovima nije onakav kakav bi trebalo da bude i da ne ide u korist lica sa invaliditetom, njihovih roditelja i porodica. Određene odredbe porodice guraju u stanje socijalne potrebe i izolacije – rekla je Zeljaja. Ona smatra da sistem socijalne zaštite mora biti zasnovan na podršci licu sa invaliditetom, a ne isključivo na medicinskom modelu i dijagnozi.
– Kada lice sa invaliditetom dobije adekvatnu podršku, onda podršku dobije cijela porodica – poručila je ona.
DNEVNI CENTRI
Prema riječima Daniele Zeljaja, novčane naknade same po sebi nisu dovoljne bez razvijenih sistemskih usluga, poput personalne asistencije, dnevnih centara i pomoći u kući.
– Usluge socijalne zaštite ne smiju biti stvar dobre volje lokalnih zajednica. Srpska mora imati mehanizme da obezbijedi dnevne centre, personalnu asistenciju i pomoć u kući – smatra Zeljaja, a prenosi Glas Srpske.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.