Bekim Fehmiu bio je jedan od najvećih, najšarmantnijih i najtraženijih glumaca jugoslovenske kinematografije, ali i prva velika glumačka zvijezda sa ovih prostora koja je ostvarila zapaženu međunarodnu karijeru.
Svojim vanserijskim talentom, ponosnim držanjem i nevjerovatnom harizmom, uspio je da sruši balkanske granice i stane rame uz rame sa najvećim holivudskim i evropskim imenima svog doba.
Od Prizrena do svjetskih crvenih tepiha
Rođen 1. juna 1936. godine u Sarajevu, Bekim Fehmiu je djetinjstvo i mladost proveo u Prizrenu, u porodici koja je izuzetno cijenila obrazovanje i patriotizam. Glumu je diplomirao na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, u klasi profesora Mate Miloševića, a ubrzo nakon toga postao je član prestižnog Jugoslovenskog dramskog pozorišta.
Njegov vanserijski talenat eksplodirao je na filmskom platnu 1967. godine u kultnom ostvarenju Aleksandra Saše Petrovića “Skupljači perja“.
Uloga Belog Bore Perjara donijela mu je svjetsku slavu, a sam film je na festivalu u Kanu (Cannes) osvojio Veliku nagradu žirija. Fehmiu je preko noći postao miljenik evropske filmske elite, osvojivši publiku svojom sirovom glumačkom snagom i upečatljivim izgledom.
Nezaboravni Odisej i proboj na svjetsku scenu
Zahvaljujući uspjehu u Kanu, italijanski producent Dino de Laurentis angažovao je Fehmijua za glavnu ulogu u spektakularnoj televizijskoj seriji “Odisej” (L'Odissea) iz 1968. godine.
Ova uloga postala je njegov lični pečat – za milione gledalaca širom Evrope, Bekim Fehmiu je bio i ostao oličenje mitskog grčkog junaka.
Nakon Odiseja, vrata svjetske kinematografije bila su mu širom otvorena. Otišao je u Holivud, gdje je potpisao ugovor sa produkcijskom kućom Paramount Pictures i ostvario glavnu ulogu u filmu “The Adventurers” iz 1970. godine.
Tokom svoje bogate inostrane karijere sarađivao je sa velikanima kao što su Džon Hjuston, Ava Gardne, Dirk Bogard , Olivija de Hevilend i Robert Šo. Glumio je na srpsko-hrvatskom, albanskom, italijanskom, engleskom, francuskom i španskom jeziku.
Čovjek od principa: Tihi protest i povlačenje
Uprkos velikom uspjehu na Zapadu, Fehmiu je ostao duboko vezan za svoje korijene i jugoslovenski kulturni prostor. Bio je poznat kao čovjek čeličnih principa i nevjerovatnog umjetničkog integriteta. Kada je krajem 1980-ih godina počeo raspad Јugoslavije, praćen bujanjem nacionalizma i mržnje, Fehmiu je donio radikalnu odluku.
U znak protesta protiv opšteg bezumlja koje je zahvatilo zemlju, 1987. godine demonstrativno je napustio predstavu “Gospođa Kolontajn” u pozorištu u Beogradu. Ubrzo nakon toga, donio je odluku da se potpuno povuče iz javnog života, odbijajući da učestvuje u kulturnom i umjetničkom miljeu zemlje koja se raspadala u krvi. Njegovo ćutanje bilo je njegov najglasniji krik protiv rata i nepravde.
Svjedočanstvo o jednom vremenu i tragičan kraj
Tokom godina samoizolacije, Fehmiu je napisao autobiografsku knjigu “Blistavo i strašno“, koja je objavljena 2001. godine. U ovom emotivnom i dokumentarnom djelu, opisao je svoje djetinjstvo na Kosovu, porodicu i predratno vrijeme, ostavljajući iza sebe dirljivo svjedočanstvo o ljudskosti i jednom prošlom vremenu.
Njegov privatni život bio je obilježen velikom, višedecenijskom ljubavlju sa glumicom Brankom Petrić, sa kojom je dobio dvojicu sinova, Hedona i Uliksa, koji je takođe krenuo očevim stopama i postao uspješan glumac.
Veliki umjetnik završio je svoj život tragično. Dana 15. juna 2010. godine, Bekim Fehmiu je izvršio samoubistvo u svom stanu u Beogradu. Prema sopstvenoj želji, njegova porodica je prosula njegov pepeo kod Prizrena, čime se eks-yu Odisej simbolično vratio kući, ostavljajući iza sebe neizbrisiv trag u istoriji svjetske i domaće kinematografije.
SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

