20. jul 1969. – trenutak koji je promijenio istoriju čovječanstva
U 20:17 sati po univerzalnom vremenu (UTC), lunarni modul Eagle uspješno je sletio na površinu Mjeseca, u području poznatom kao More tišine (Mare Tranquillitatis). Nekoliko sati kasnije, komandant misije Nil Armstrong postao je prvi čovjek koji je kročio na Mjesec, izgovorivši čuvenu rečenicu:
“Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki skok za čovječanstvo.”
Uz Armstronga, na površinu Mjeseca izašao je i Baz Oldrin, dok je treći član posade, Majkl Kolins, ostao u komandnom modulu u orbiti Mjeseca. Misija Apollo 11 lansirana je 16. jula 1969. godine, a astronauti su se bezbjedno vratili na Zemlju 24. jula.
Nevjerovatne činjenice o misiji Apollo 11
- Raketa Saturn V, visoka 110 metara, i danas je jedna od najmoćnijih raketa ikada napravljenih.
- Armstrong i Oldrin proveli su oko 21 sat i 36 minuta na Mjesecu.
- Van letjelice su bili oko dva i po sata, prikupljajući uzorke stijena i postavljajući naučne instrumente.
- Na Zemlju su donijeli više od 21 kilogram lunarnih stijena i prašine, koje naučnici proučavaju i danas.
- Tokom programa Apollo ukupno je 12 astronauta hodalo po Mjesecu, između 1969. i 1972. godine.
Hladni rat i trka za Mjesec
Slijetanje na Mjesec nije bilo samo naučni podvig. Bila je to i pobjeda Sjedinjenih Američkih Država u svemirskoj trci protiv tadašnjeg Sovjetskog Saveza.
Nakon što je SSSR prvi lansirao satelit Sputnik i poslao Jurija Gagarina u svemir, predsjednik Džon F. Kenedi postavio je cilj da Amerika do kraja šezdesetih godina spusti čovjeka na Mjesec i bezbjedno ga vrati na Zemlju. Apollo 11 ostvario je upravo taj cilj.
Teorije zavjere koje ne prestaju više od pola vijeka
Gotovo odmah nakon uspješne misije pojavile su se tvrdnje da je slijetanje na Mjesec zapravo snimljeno u filmskom studiju.
Najpoznatije teorije tvrde:
- da se američka zastava “vijori”, iako na Mjesecu nema atmosfere;
- da se na fotografijama ne vide zvijezde;
- da su sjene na fotografijama “neprirodne”;
- da astronauti nisu mogli preživjeti prolazak kroz Van Alenove radijacione pojaseve;
- da je cijelu operaciju režirao slavni reditelj Stenli Kjubrik.
Šta kažu naučnici?
Naučna zajednica već decenijama odbacuje ove tvrdnje.
Objašnjenja su jednostavna:
- Zastava nije lepršala zbog vjetra, već zato što je imala metalnu horizontalnu šipku, a pomjerala se kada su je astronauti postavljali.
- Zvijezde se ne vide jer su kamere bile podešene za izuzetno osvijetljenu površinu Mjeseca.
- Neobične sjene nastaju zbog neravnog terena i širokougaonih objektiva.
- Radijacioni pojasevi jesu opasni, ali je Apollo kroz njih prošao dovoljno brzo da doza zračenja ostane u granicama koje nisu bile smrtonosne.
Najjači dokaz da je Apollo 11 zaista sletio
Danas postoje brojni nezavisni dokazi koji potvrđuju da se misija zaista dogodila.
Sonde koje kruže oko Mjeseca snimile su mjesto slijetanja, na fotografijama se vide ostaci lunarnog modula i tragovi koje su astronauti ostavili na površini. Naučnici i danas koriste laserske reflektore koje su astronauti postavili na Mjesecu kako bi precizno mjerili udaljenost između Zemlje i Mjeseca. Uzorci lunarnih stijena analizirani su u laboratorijama širom svijeta, a njihovo porijeklo potvrđeno je nezavisnim istraživanjima. Tokom Hladnog rata čak je i Sovjetski Savez pratio misiju i nikada nije osporio da je Apollo 11 zaista stigao do Mjeseca.
Nasljeđe koje traje
Više od pola vijeka nakon istorijskog slijetanja, Apollo 11 ostaje jedan od najvećih tehnoloških i naučnih uspjeha čovječanstva. Bez obzira na teorije zavjere koje i danas kruže internetom, ogromna većina stručnjaka smatra da dostupni dokazi nedvosmisleno potvrđuju da su Nil Armstrong i Baz Oldrin 20. jula 1969. godine zaista hodali po površini Mjeseca.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.