Riječnog pijeska, jedne od najvažnijih sirovina za građevinsku industriju, sve je manje, a naučnici upozoravaju da se na mnogim mjestima vadi mnogo brže nego što priroda može da ga obnovi.
Nova analiza 411 studija pokazuje razmjere problema i posljedice koje već ostavlja na riječna korita, obale i čitave ekosisteme.
Rijeka ne može da proizvede pijesak brzinom kojom ga ljudi vade
Naučnici su analizirali 411 studija objavljenih od 1974. godine i zaključili da je globalna potražnja za riječnim pijeskom i šljunkom za proizvodnju betona i drugih građevinskih materijala neodrživa.
Jedan od najdramatičnijih primjera je delta Mekonga, koja se prostire kroz južni dio Vijetnama nakon što rijeka prođe kroz Kambodžu i Laos.
Tamo barža opremljena dizalicom može da izvadi 300 kubnih metara pijeska za samo tri sata.
U Vijetnamu je trenutna stopa eksploatacije oko 11,8 puta veća od prirodne stope obnavljanja nanosa, koja iznosi oko 6,18 megatona godišnje.
– Između 2015. i 2022. godine tamo je izvađeno približno 366 miliona kubnih metara pijeska, što je izazvalo ogroman deficit nanosa i dovelo do prosječnog produbljivanja riječnog korita od 0,48 metara, odnosno 0,053 metra godišnje – rekao je za ScienceAlert hidrolog i koautor studije Dung Duk Tran sa Tehnološkog univerziteta Nanjang (NTU) u Singapuru.
Mekong ostao bez gotovo pola metra riječnog korita
Promjena od gotovo pola metra možda na prvi pogled ne djeluje dramatično, ali posljedice su mnogo veće od same brojke.
Produbljivanje riječnog korita mijenja način proticanja vode, utiče na zdravlje riječnog sistema i povećava nestabilnost obala.
Na vijetnamskom dijelu Mekonga između 2018. i 2020. godine urušilo se više od 1.800 kuća zbog erozije obale.
Do 2023. godine zabilježeno je 585 velikih žarišta erozije duž 741 kilometra rijeke.
Promjene u koritu dodatno pojačavaju i takozvani efekat usporene vode, odnosno backwater effect, zbog kojeg slana voda prodire sve dalje uzvodno.
A prognoza za Mekong posebno je zabrinjavajuća.
Ako se sadašnji tempo eksploatacije nastavi, stručnjaci upozoravaju da do 2035. godine u vijetnamskom dijelu Mekonga više neće biti pijeska za vađenje.
Problem nije samo u Mekongu
Mekong je tek jedan od primjera problema koji se širi širom svijeta.
Kinesko jezero Pojang pretrpjelo je toliko velike promjene da su one vidljive čak i iz svemira.
Isti problem pogodio je brojne rijeke u Indiji, među kojima su Majurakši, Kolidam, Subarnareka i Adžaj.
Eksploatacija je postepeno promijenila i rijeke Paranu i Tokantins u Brazilu, koje pripadaju slivu Amazona.
Posljedice eksploatacije ostale su vidljive čak i decenijama kasnije. Jame nastale vađenjem pijeska iz Sene u Francuskoj, iskopane početkom 20. vijeka, i danas postoje kao jezera u poplavnim ravnicama.
Bez pijeska nema modernog građevinskog buma
Potražnja za riječnim agregatima naglo je porasla tokom posljednje dvije decenije, prije svega zbog ogromne potražnje građevinske industrije.
– Pijesak i šljunak predstavljaju najviše eksploatisane čvrste materijale na svijetu i od ključnog su značaja za urbanizaciju i razvoj infrastrukture. Zajedno čine više od 70 odsto zapremine betona i široko se koriste u betonu, asfaltu, putevima, zgradama i temeljima – rekao je za ScienceAlert geograf Edvard Park sa NTU Singapur i glavni autor studije.
Riječni pijesak posebno je tražen jer njegova zrna imaju odgovarajuće trenje, a uglavnom nije slan.
Upravo način na koji se zrna riječnog pijeska međusobno uklapaju čini ga pogodnim za nasipanje i proširenje kopna. Za razliku od pustinjskog, nije rastresit, dok za razliku od morskog nije slan.
Profit raste, ali račun plaćaju rijeke i zajednice
Građevinske kompanije, investitori i izvođači infrastrukturnih radova imaju direktnu korist od dostupnosti ove sirovine, ali posljedice prekomjerne eksploatacije ostaju na životnoj sredini i lokalnim zajednicama.
– Građevinske kompanije, investitori i izvođači infrastrukturnih radova imaju koristi od pristupa ovoj ključnoj sirovini za beton, puteve, stambenu izgradnju i razvoj zemljišta.
Međutim, te koristi moraju se odmeriti u odnosu na ekološke i društvene troškove, a u oblastima sa slabom kontrolom nelegalni eksploatatori i korumpirani zvaničnici mogu prisvojiti nesrazmerno veliki deo profita, dok zajednice koje zavise od reka snose posledice – rekao je Park.
Svijet čak nema dovoljno podataka o problemu
Jedan od problema je i to što mnoge zemlje nemaju dovoljno podataka da bi mogle pravilno da usklade ekonomsku potrebu za pijeskom sa ekološkim i društvenim posljedicama njegove eksploatacije.
Od svih analiziranih studija, svega 27 odsto mapiralo je obim eksploatacije, dok je samo 24 odsto istraživalo društveno-ekonomske faktore koji podstiču potražnju.
Stručnjaci zato smatraju da eksploataciju treba ograničiti na pažljivo odabrane lokacije i količine, u skladu sa bilansom riječnih nanosa i prirodnom stopom njihovog obnavljanja.
Rješenje postoji, ali nema jedne čarobne mjere
– Eksploataciju bi trebalo ograničiti na pažljivo odabrane lokacije i količine, na osnovu bilansa riječnih nanosa i prirodnih stopa njihovog obnavljanja – rekao je Tran.
Park navodi da bi bolji nadzor, strože sprovođenje zakona protiv nelegalne eksploatacije, sezonska ograničenja vađenja pijeska i određivanje zona za održivu eksploataciju mogli dodatno smanjiti štetu.
– Značajno smanjenje štete jeste moguće, ali će zahtijevati usklađene tehnološke mjere, regulatorne promjene i upravljanje potražnjom, umjesto oslanjanja na jedno jedino rješenje – rekao je Park za ScienceAlert.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Reviews of Geophysics.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.