David Coverdale, jedan od prepoznatljivih glasova britanskog hard rocka, rođen je 22. septembra 1951. godine u Saltburn by the Sea u Engleskoj.
Danas puni 75 godina, a iza njega je karijera u kojoj se smjenjuju Deep Purple, Whitesnake, veliki stadioni, kultne rock balade i jedan od najvećih hitova osamdesetih.
Coverdale nije počeo kao frontmen jedne od najvećih rock grupa svog vremena. Prije nego što će njegovo ime postati poznato širom svijeta, pjevao je u lokalnim bendovima i godinama gradio iskustvo po klubovima. A onda je 1973. godine u muzičkom časopisu Melody Maker vidio oglas da grupa traži pjevača.
Grupa se zvala Deep Purple.
I tu počinje priča koja će mu promijeniti život.
Od lokalnog pjevača do Deep Purplea
Coverdale je na audiciji ostavio dovoljno snažan utisak da dobije mjesto u bendu, a sa Deep Purpleom je snimio tri studijska albuma: “Burn” iz 1974, “Stormbringer“, takođe iz 1974, i “Come Taste The Band” iz 1975. godine.
Zanimljivo je da Coverdale tada nije bio velika zvijezda. Bio je 21-godišnji pjevač koji je praktično preko oglasa došao do benda koji je već imao status jednog od najvažnijih hard rock sastava tog vremena.
Njegov ulazak u Deep Purple dogodio se nakon odlaska Iana Gillana, dok je Ritchie Blackmore napustio grupu nakon albuma “Stormbringer“. Na njegovo mjesto stigao je Tommy Bolin, a upravo je ta postava snimila “Come Taste The Band“. Deep Purple se potom 1976. godine raspao.
Kasnije će Coverdale dobiti i mjesto u Rock & Roll Hall of Fame, kao član Deep Purplea. Bend je u Kuću slavnih rock and rolla uveden 2016. godine, a među navedenim članovima je i Coverdale.
Whitesnake je počeo mnogo skromnije nego što biste očekivali
Nakon raspada Deep Purplea, Coverdale nije dugo čekao da nastavi dalje.
Objavio je solo albume “White Snake” 1977. i “Northwinds” 1978. godine, a muzičari okupljeni oko njega postepeno su formirali ono što će postati Whitesnake. Ime benda zvanično se pojavilo na EP-u Snakebite 1978. godine.
Početak, međutim, nije bio naročito glamurozan.
Coverdale je kasnije opisivao kako je Whitesnake nastajao u vrijeme kada je britanskom muzičkom scenom dominirao punk, dok su hard rock bendovi poput njegovog bili proglašavani reliktima prošlog vremena. Problem je bio i pronaći ozbiljnu diskografsku kuću spremnu da uloži novac u bluesom obojeni hard rock.
Čak ni prvi koncerti nisu prošli bez problema. Coverdale je tvrdio da je jedan od prvih nastupa Whitesnakea održan u Lincoln Polytechu, a prisjetio se i turneje tokom koje su datumi koncerata bili pogrešno objavljeni u muzičkoj štampi, dok se kombi benda pokvario na povratku u London. Rock zvijezda, dakle, u početku nije baš izgledala kao rock zvijezda.
Onda je stigao 1987. i sve promijenio
Whitesnake je godinama gradio publiku, ali pravi globalni proboj stigao je sredinom osamdesetih.
Album Slide It In iz 1984. godine otvorio je vrata američkog tržišta, a tri godine kasnije pojavio se album jednostavno nazvan Whitesnake. Na njemu su se našle pjesme “Here I Go Again“, “Is This Love” i “Still of the Night“.
A onda je “Here I Go Again” napravio nešto što se nije očekivalo.
Nova verzija pjesme, koju je Coverdale prvobitno snimio još ranije sa Whitesnakeom, stigla je 1987. godine do prvog mjesta Billboard Hot 100 liste u SAD. Na vrhu je provela jednu sedmicu, 10. oktobra 1987. godine.
Drugim riječima, pjesma koju je Coverdale već imao u katalogu dobila je novi život i pretvorila Whitesnake u planetarnu rock atrakciju.
A spot za “Here I Go Again“, sa tadašnjim modelom Tawny Kitaen, postao je jednako prepoznatljiv kao i sama pjesma i dodatno učvrstio imidž benda u eri MTV-a.
Čovjek iza jednog od najpoznatijih rock glasova
Coverdaleov glas je uvijek imao jednu osobinu koju je bilo teško zamijeniti: mogao je da bude hrapav i blueserski, ali i dovoljno snažan da nosi velike refrene pred desetinama hiljada ljudi.
Zato se njegova karijera nije završila na Whitesnakeu.
Godine 1993. snimio je album Coverdale–Page sa Jimmyjem Pageom, gitaristom Led Zeppelina. Bio je to spoj dva velika rock imena koja su već imala ozbiljne karijere prije nego što su uopšte sjeli zajedno u studio.
Coverdale se kasnije vraćao i svom periodu u Deep Purpleu. Whitesnake je 2015. objavio “The Purple Album“, sa novim verzijama pjesama koje je Coverdale snimio sa Deep Purpleom, uključujući “Burn“, “Stormbringer” i “Come Taste The Band“.
I nakon 70. godine još je imao šta da kaže
Coverdale je tokom karijere više puta govorio o povlačenju, ali se pokazalo da je između njega i rock and rolla postojala prilično tvrdoglava veza.
Na zvaničnoj stranici Whitesnakea objavljena je krajem 2025. godine njegova poruka da se, nakon više od pet decenija u muzičkom poslu, povlači sa društvenih mreža i želi da vrijeme posveti porodici, prijateljima i razmišljanju o svojoj karijeri.
Tako je čovjek koji je kao 21-godišnjak gotovo slučajno zakoračio u Deep Purple danas stigao do 75. rođendana sa karijerom koja povezuje nekoliko različitih epoha rocka.
Od “Burn” do “Here I Go Again“, od Deep Purplea do Whitesnakea, Coverdale je prošao put od anonimnog pjevača koji se javio na oglas do čovjeka čiji glas prepoznajete nakon nekoliko sekundi.
I to je možda najbolji podsjetnik koliko je rock nekada bio nepredvidiv posao: dovoljan je jedan oglas u novinama, jedna audicija i pravi trenutak. Ostalo, kako bi rekao Coverdale, postaje istorija.
SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.