Velika zvijezda jugoslovenskog i srpskog glumišta, Sonja Savić, preminula je na današnji dan 2008. godine.
Njeno beživotno tijelo pronađeno je u njenom stanu tog 23. septembra, okružena špricevima u svom stanu koji je od namještaja imao samo jedan prljav dušek na kojem je glumica spavala. Istraga je utvrdila da je uzrok smrti bio pretjerana doza narkotika u krvi.
Danas je godišnjica tog nemilog događaja, a odlučili smo da se prisjetimo svih izjava koje je trebalo samo malo pažljivije da slušamo.
Sonja je svoje probleme često javno isticala na dovoljno suptilan način da smo mogli da okrenemo glavu pred njenim rečima i ne obratimo pažnju. Ipak, nije lako kada znamo da je možda uz malo pažnje i saosjećanja sve moglo biti drugačije.
Sonju su mučili finansijski problemi, ali to nikada nije pretjerano naglašavala jer nikad nije ni tražila sažaljenje. Mogli smo samo da naslutimo koliki je problem zapravo imala.
– Beket je napisao Godoa u 47. godini, u potpunoj besparici, što znači da za mene još ima nade – rekla je Sonja jednom prilikom.
Potom je svoju potcijenjenost kao umjetnika u državi Srbiji opisala ovako:
– Suknja od skaja i sako na golo tijelo nisu se prije mene nosili, bojila sam tušem nokte u crno, zato što takvog laka nije bilo. I još nešto: do 45. godine ja još nisam dobila ozbiljan honorar za svoj rad. Mada, u stvari, u alternativi i ne može da se očekuje novac.
Više od besparice ju je stiskala emotivna nepravda koju je iznova i iznova doživljavala od ljudi.
– Ne stidim se suza. One često naviru zato što je to taj, vjerovatno, prelazni period, kada se polako pretvaraš u tu stenu. Znaš onog klinca što je došao u manastir i vikao “Oče, ja volim ljude! Ja volim ljude!” A ja sam zaista toliko voljela ljude. Bože, koliko sam ih voljela – izjavila je svojevremeno.
Isti ti ljudi koje se trudila da voli su joj lijepili etikete koje su na kraju uspjele da postanu neki vid samoispunjavajućeg proročanstva.
– Nekada sam htjela i da se udam, da budem konzervativna, da imam djecu, nisam jurila frajere, a proglasili su da imam sidu, da se drogiram. Bože oprosti, sačuvaj i sakloni. Možda sam u drugoj polovini života postala to što su željeli – govorila je Sonja.
Ona je sama toliko dobro upoznala sopstvenu prirodu da je u dvije rečenice objasnila koliko je zapravo osjećala da je nemoguće da se uklopi u svijet u kojem je morala da živi.
– Ja sam životni dekadent, jer stvarnost i ja nemamo dodirnih tačaka. Danas je nacizam u modi, što znači da moraš da si nasmejan, zdrav, obučen i napumpan silikonima, dok ja jedem parče hljeba razdjeljeno na četiri dijela – rekla je Sonja i ostavila nas da mislimo o tome dokle ćemo stići ako ostanemo dosljedni sebi, a da usput nismo dio većine, koja diktira način na koji se od nas očekuje da idemo kroz život.
Tragičan kraj velike pop zvijezde iz 80-ih godina završetak je ništa manje tragičnog života glumice.
Agencije
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.