U BiH sve je više radnika koji dolaze iz azijskih zemalja u potrazi za poslom, dok u isto vrijeme sve više domaće radne snage odlazi u zapadne zemlje. Međutim, poslodavci tvrde da je uvezena radna snaga nekvalifikovana, i da pod hitno treba vratiti naše ljude koje sve te poslove obavljaju kvalitetno, stručno i savjesno.
Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije zapadni Balkan postaje odredište za migrante radnike koji žele da rade na ovom području, što potvrđuje i podatak od 100.000 izdatih radnih dozvola u prethodne dvije godine.
Riječ je o radnoj snazi sa nižim kvalifikacijama koja već obavlja poslove u proizvodnji, transportu, turizmu, a najveći broj njih je angažovan u građevinarstvu.
U Republici Srpskoj na gradilištima već odavno možemo vidjeti državljane Turske, Nepala, Bangladeša, Kine i drugih zemalja, koji uveliko mijenjaju domaću radnu snagu.
Ministar rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske Danijel Egić kaže da Srpska ipak nema veliku potrebu za uvozom radnika i ako poslodavci tvrde drugačije, pa traže povećanje kvota za izdavanje radnih dozvola.
„Mi smo prošle godine povisili kvote i u ovom momentu nismo ni pola tih kvota ostvarili. Nisam baš ni siguran na osnovu kojih parametara smo imali neke megalomanske zahtjeve naših poslodavaca. Mislim da, a i sve naše analize pokazuju da su po pitanju toga, određen broj naših radnika na Zavodu za zapošljavanje neće da radi, odnosno da radi vani. Mislim da je vrijeme da se pozabavimo tim ljudima koji su na listi Zavoda za zapošljavanje, koriste određene benefite, a na poziv poslodavca ne dolaze na posao“, rekao je Egić.
Vlasnik građevinske firme u Palama, Ljubiša Tanić naglašava da su upitne kvalifikacije tih radnika koji dolaze, ali i njihova namjera da zaista ostanu ovdje i rade, te obavljaju svoj posao kvalitetno.
„Naš glavni zadatak, svih struktura u BiH, i Republici Srpskoj je da pokušavamo da vraćamo našu radnu snagu iz inostranstva. A, ako zaista budemo prinuđeni da uvozimo radnu snagu da pokušamno da dobijemo kvalitet, a ne da mislimo da smo kvantitetom riješili problem. U svojoj firmi nemam zaposlenu radnu snagu iz inostranstva i ne planiran da ih angažujem. Uvijek je nabolje imati sospstvenu radnu snagu, to su vam prijatelji, iz okruženja njihov pristup rada je drugačiji, rade u svojoj otadžbini, drugačije je kada neko izvodi radove na školi koju je on pohađao, ili u koji će ići njegova djeca, ili bolnicu gdje će se liječiti njegovi roditelji, porađati njegova supruga“, kaže Tanić.
„Sada je jako primamljivo da se zaposliš u zajedničkim institucijama u Sarajevu, u javnim institucijama širom Republike Srpske. Mladi komuniciraju između sebe i to postaje pravilo.Zašto bi neko išao da se bavi poljoprivredom, da ide da radi na građevini, ako može da se skloni na neke lagodne poslove da čitav radni dan provodi na računaru, na telefonima, prati silne portale i onda se zaista napravi jedan prostor gdje se stvara utisak da nam fali radne snage“, dodaje Tanić.
Trend uvoza radne snage nije prisutan samo u BiH, već i u zemljama okruženja, gdje sve češće pored građevine, ovi radnici obavljaju i poslove u javnom saobraćaju, pa su sve prilike da će ovo uskoro dogoditi i u BiH.
Postavlja se i pitanje, šta će se desiti kada ova radna snaga preuzme poslove u medicini, jer po svemu sudeći za koju godinu neće imati ko da nas liječi, što i ne treba da nas čudi, jer nažalost znamo kako nadležni cijene doktore i njihov rad.
BN
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.