Pametne naočale sve češće izlaze iz svijeta tehnoloških eksperimenata i postaju dio svakodnevnog života. Izgledaju poput običnih naočala, ali mogu imati kamere, mikrofone, zvučnike, internet konekciju i funkcije zasnovane na vještačkoj inteligenciji.
Njihova najveća prednost je što informacije mogu biti dostupne bez vađenja telefona. Korisnik može primati pozive, slušati muziku, fotografisati, snimati video, dobijati uputstva za navigaciju ili koristiti glasovnog asistenta. U nekim slučajevima mogu biti korisne i osobama kojima su potrebne dodatne vizuelne ili zvučne informacije.
Međutim, upravo kamera i mikrofon otvaraju ozbiljna pitanja o privatnosti. Osoba koja se nalazi ispred korisnika možda neće znati da je snimana ili da se njen razgovor registruje. Zbog toga se postavlja pitanje gdje završava pravo korisnika da koristi uređaj, a počinje pravo drugih ljudi na privatnost.
Postoji i rizik od pretjeranog oslanjanja na tehnologiju. Ako korisnik stalno prima obavještenja, koristi asistenta ili snima ono što se događa oko njega, pažnja može biti usmjerena sa stvarnog okruženja na uređaj. Poseban problem može nastati u saobraćaju ili drugim situacijama koje zahtijevaju punu koncentraciju.
Pametne naočale takođe mogu prikupljati različite vrste podataka, zavisno od modela i podešavanja. Zato je važno prije kupovine provjeriti koje informacije uređaj prikuplja, gdje se čuvaju i sa kim se mogu dijeliti.
Pametne naočale same po sebi nisu ni dobre ni loše. Kao i kod drugih tehnologija, mnogo zavisi od načina na koji se koriste. Mogu biti praktičan alat koji štedi vrijeme, ali istovremeno otvaraju pitanja privatnosti, sigurnosti i granice između tehnologije i svakodnevnog života.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

