Izdvajamo

Nebojša Ristić: Englishman in New Orleans


Prosto je nemoguće zamisliti nekog ko je svojim briljantnim vinjetama bio više sinonim Engleske od Raya Daviesa.

Niskom remek-djela koja je teško i pobrojati, u okviru a koga drugog do legendarnih The Kinks, on je zacementirao taj status, tako da je nedavno tituliranje Sir Raymonda Douglasa Daviesa bilo pomalo i suvišno jer smo jako dobro i odavno znali da su londonske “Waterloo Sunset”, “Sunny Afternoon”, “House In The Country”, “Dedicated Follower Of Fashion”, “David Watts”… uz neprevaziđene, liverpulske, “Penny Lane” ili “Eleanor Rigby” bile i zauvijek ostale pjesme koje su nas prebacivale u viktorijanski svijet, uvrnut u toj mjeri da i dan-danas ravnaju ostatak svijeta po sebi. Drugim riječima, nema ništa čudno u tome što se tamo vozi lijevom a ne desnom stranom, to je problem onih drugih što se služe centimetrom.

The Kinks su nakon The Beatles i The Rolling Stones, a odmah uz bok The Who, su bili dio kvarteta najvećih britanskih bendova šezdesetih a možda i uopšte posmatrano. Ovo ne pišem da bih ponovo izumio točak već da bih od zaborava otrgao činjenicu da je postojao takav bend na čije pominjanje danas ipak morate da dajete dodatna objašnjenja. Taj i takav bend je serijom ekscesa uspio da im zabrane ulaz u SAD između 1965. – 1969. (o čemu govori i ovdje uključena “The Invaders”), a sve ovo navodim zato što se novi album Raya Daviesa, ne samo zove “Americana” i što ga na njemu prate perjanice istog tog zvuka “The Jayhawks”, već ponajviše što se radi o otvorenoj i velikoj posveti velikom kontinentu. Skoro da bih rekao ljubavnom pismu Americi.

Zbog svega toga preslušavanju “Americane” sam pristupio uz veliki oprez, jer sam se plašio da ogromna očekivanja koja su potpuno normalna kad spojite takve majstore ne budu iznevjerena. U prvom redu to se odnosilo na moguću nekompatibilnost izrazitog engleskog i izrazito američkog muzičkog izražaja. Srećom, ništa od toga. Čak mi je pomoglo u interesantnoj raspravi sa prijateljem koji mi je, neoprezno, pomenuo da većina junaka ove kolumne pripadaju britanskoj sceni. Ne samo da sam jednostavnim brojanjem ustanovio da je obrnuto, u korist Amera, nego se još jednom pokazalo da je zvuk koji je nekad s početka šezdesetih izvezen iz USA u UK, pa se opet vratio na izvorni kontinent, toliko puta bio filtriran da je tu, pogotovo uz korištenje istog jezika, gotovo nemoguće povući granicu ko, šta i gdje pripada.

Sponzorisano

Ono što je mnogo bitnije od tog kurioziteta, jeste da je Ray izašao iz deset godina duge pauze u karijeri, koju je prekinuo samo jednom, objavivši knjigu naziva, gle čuda, “Americana”. Na određen način ovo i jeste zvučna kulisa toj knjizi. Takođe, iako “The Jayhawks” minus Mark Olson, sviraju na svoj standardno moćan način, nijednog momenta oni ne izlaze iz Rayove sijene, kao što to svaki savršen prateći bend zna i tako se ponaša.

Prisustvo realnog benda, a ne tek studijskih muzičara je pozitivno djelovalo na samog autora i to se uveliko osjeća u svakoj pjesmi, a naročito u duetima “Message From The Road” i “A Place in Your Heart” gdje klavijaturistknja benda Karen Grotberg svojim toplim glasom daju posebnu notu, igrajući rolu udaljene Rayove drage, negdje preko okeana. Ključno, spoj nijednog momenta ne zvuči neprirodno ili loše nakalemljeno, već je pravo zadovoljstvo slušati onaj već dugo vremena nečuven Rayov glas iznad pedal-steel gitare Garyja Lourisa.

Iako kroz stihove otkrivamo da fascinacija Amerikom potiče još iz djetinjstva u Londonu, te da su godine života u SAD istu samo povećale, nijednog trenutka u Daviesu ne umire onaj poznati cinik koji ne propušta priliku da pecne one strane života koje i nisu toliko bajkovite. I “Američki san” ih ima, pa tako i Ray u jednoj od ključnih pjesama albuma, “Poetry”, postavlja pitanje gdje je nestala poetika usred sveg tog savršenstva i blještavila šoping-molova. Dakle, preseljenjem u Ameriku, Ray je sa sobom “poveo” i onog satirika i kritičara koji ga je proslavio istom takvom vivisekcijom običnih života, u kojima se bračni parovi u stanu iznad, svađaju i mire na isti način širom svijeta. “Heard That Beat Before”, kaže Ray.

Iako je New Orleans grad na čijim je ulicama “popio” metak jureći razbojnika koji je napao njegovu partnerku, ni takvo iskustvo nije pokolebalo Daviesa, za njega je to primarno grad u kojem mu je komšija bio veliki fan Alex Chilton s kojim je gledao crno-bijele vesterne i pretočio tu epizodu u “Rock'N'Roll Cowboys”. I da se ne zaboravi koliko je ta ljubav bila uzajamna i dugovječna, samo se treba podsjetiti one fenomenalne obrade “Till The End Of The Day”, Chiltonovih Big Star na ukletom “Third/Sister Lovers” albumu iz 1975.

Ima li “Americana” svojih mana? Naravno. U pojedinim momentima riječi Daviesove zazvuče kao turistički vodič, a to nismo naučili od moćnog lirika poput njega. “Kentucky moon, Montana sky, Sierra Nevada / It’s an epic ride”. Nije da se od njega uopšte očekivalo da ispjeva odu svojoj novoj domovini, ali to sigurno, uz potpuno jasnu i čistu namjeru autora da iskaže svoje divljenje velikim prostranstvima Amerike, zvuči slabašno u poređenju sa Bossovim:

“From Chicago to New Orleans, from the muscle to the bone
From the shotgun shack to the Superdome”

Da su pak izgovorene od strane bilo kog drugog a ne jednog od najvećih autora prošlog i ovog vijeka, onda bi to bilo zaista diskutabilno. Ovako, i to dobija svoj šarm, jer poznato je, sve opraštamo velikanima. Samo takvi mogu da iznjedre stihove o “očima bistrim poput bunara želja”, samo takvi jednako dobro zvuče na ulicama Londre ili Big Easyja. Kao što bi to rekao svom velikom učitelju, rokenrol martir Alex koji se ugasio upravo u New Orleansu: “Dobra pjesma vara vrijeme i čini te spokojnim”.

Nebojša Ristić

Nebojša Ristić je novinar i voditelj. Zaražen je teškim oblikom rokenrolmanije još prije četiri decenije. Jedno vrijeme se od toga bezuspješno liječio i na kraju – odustao. Iz nekog samo njemu znanog razloga, uživa da svoja otkrića i razmišljanja na ovu temu podijeli sa vaskolikom populacijom, mada zna da istu, osim jednog, statistički zanemarivog broja, to savršeno ne zanima.

Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.


Možda vas zanima

Sutra su sveti Kozma i Damjan

SB

Vučić u Egiptu: Dogovorena saradnja na vojnom nivou i kako da se poveća trgovinska razmjena

SB

Banjalučkom Vodovodu blokirani računi zbog duga od 850.000 maraka

SB

Iza nas najtoplija tropska noć, u utorak i do 43 stepena

SB

Stevandić: Imamo pet kandidata za načelnike, a podržaćemo još dva koaliciona (VIDEO)

SB

Mještani Potkozarja i danas bez vode, situacija nepodnošljiva

SB

Predaj komentar

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne i stavove portala srpskacafe.com. Molimo sve korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo da obrišemo komentar bez prethodne najave i objašnjenja.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurali bolje korisničko iskustvo. Nastavkom korištenja pretpostavićemo da ste saglasni sa primanjem kolačića. Prihvati Pročitaj više