Poljoprivrednici iz Srpske opet su na mukama zato što, uprkos visokim dnevnicama, i dalje kubure sa pronalaskom sezonskh radnika!
Iako je sezona poljoprivrednih radova u punom jeku, a stoka već odavno krenula na ispašu, uprkos velikoj nezaposlenosti i nemaštini, rijetki su oni koji su spremni da se prihvate motike ili čobanskog štapa.
To potvrđuju i u Udruženju poljoprivrednika RS, uz konstataciju da smo narod koji će radije krpiti kraj s krajem, nego se uhvatiti poštenog posla koji, istina, nije lak, ali od kojeg pristojno može da se živi.
Dobrog radnika ni za lijeka!
Prvi poljoprivrednik Srpske Vladimir Usorac kaže da mu nije jasno da da farmeri ni za lijeka ne mogu da nađu dobrog i pouzdanog čobanina, uprkos činjenici da se čobanska plata kreće od 1 000 do 1 200 KM?!
– Stalno slušamo priče da su ljudi spremni da rade sve i svašta, ali da nema posla. Međutim, činjenica je da poljoprivredom malo ko želi da se bavi. Dnevnice na njivi, u polju i voćnjacima kreću se od 30 do 40 KM, uz dva obroka, ali radnika – nema! Jednostavno, ko god može bježi od branja voća, kupljenja krompira, skupljanja sijena. Svi bi da budu službenici i da samo čekaju kraj radnog vremena – kaže Usorac.
Posebna priča je, kako ističe, čuvanje goveda ili ovaca, gdje čoban može da zaradi i do 1 200 KM.
Od branja gljiva i 3 000 KM mjesečno
Poražavajući je i podatak da u šumama BiH svake godine istrune samoniklih gljiva, ljekovitog bilja i bobičastog voća u vrijednosti od čak 360 miliona KM.
Za njihovo skupljanje i prodaju, uprkos armiji nezaposlenih, odnosno bijedi u kojoj tavori većina građana, malo ko je zainteresovan, iako za samo mjesec dana branja gljiva može da se zaradi oko 3 000 KM.
To, praktično, znači da za tri mjeseca gljivarenja, jedna osoba može da zaradi skoro svotu za koju zaposleni sa prosječnom platom radi gotovo cijelu godinu.
– Stočari i po par mjeseci znaju da tragaju za čobaninom, ali bezuspješno. Kad nekog i nađu, taj se često zadrži pola mjeseca i – pobjegne – kaže Usorac.
Čoban zarađuje kao direktor
Sezona čuvanja stoke traje od početka maja do kraja septembra, što znači da za ovo vrijeme čoban može da zaradi i više od 5 000 KM, odnosno gotovu cijelu godišnnu platu radnika zaposlenog u nekoj fabrici.
Iako vlasnici stada potencijalnim pastirima pored ove cifre nude i hranu, piće, smještaj i odjeću, ponekad i cigarete, uglavnom čuvanje stada na kraju spadne na njih!
Prilično čudan scenario, s obzirom na cijelu armiju nezaposlenih, među kojima je i nemali broj onih koji će radije “žicati” od ostarjelih ili nezaposlenih roditelja, umjesto da zasuču rukave i sami nešto zarade.
To je prije koju godinu potvrdilo i istraživanje Centra za razvoj karijere mladih (CERK), koje je pokazalo da gotovo polovina anketiranih u BiH, starosne dobi od 16 do 30 godina, ne bi radilo za platu od 500 KM?!
Svi oni uglavnom “čekaju priliku” da se dočepaju državnih jasala gde je, kako važi mišljenje, bitno samo da na vrijeme dolaziš i odlaziš sa posla. S druge strane, svoje “slobodno” vrijeme – kojeg imaju napretek, uglavnom provode po kafićima, gde troše upravo one pare koje su “užicali” od roditelja!
Mnogi, s druge strane, najbolje godine života gube sanjajući bijeg u inostranstvo, gjde – i kad odu – a s obzirom na njihove (ne)radne navike, veoma brzo shvate da sebe ne vide ni u jednom poslu, nego na – “socijali”.
Sociolozi objašnjavaju da je ljenost građana Srpske i BiH jednostavno u njihovom mentalitetu, gdje mnogi sanjaju o velikim parama, s malo truda!
– S druge strane, imamo otpor prema “niskoprofitnim” poslovima, koje nas je, u neku ruku, i sramota raditi. Problem je što građani BiH nisu svjesni realne pozicije u kojoj se nalaze. “Lebde” u svojoj mašti, nadajući se da će im se neko čudo desiti preko noći, a godine im tako utaman prolaze – ističu sociolozi.
Andrijana Pisarević
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.

