Svi se kao klinci sjećamo kućnih majstora iz osnovnih škola. To su one čike u plavim radničkim mantilima koji su se stalno vrzmali po školi s nekim alatom u rukama, popravljali pokvarene česme i mijenjali brave, namiještali crijep i štelovali prozore i vrata, mijenjali pregorjele sijalice i razbijene šaltere za struju…
Kućni majstor je obično bio zadužen i za cijepanje drva i brigu o grijanju u školi, zatim za održavanje službenog auta (ako ga je škola imala) ili privatnog direktorovog auta (koje je direktor uvijek imao).
Obično je bio omiljen u školi, jer sva djeca vole da se igraju alatom, pa tako vole i čike koji njime znaju da se služe, ali bilo je i namćora koji su znali da zagalame na djecu zbog čega ih bezbrižni osnovci i nisu pretjerano simpatisali. Kućne majstore su imale i bolnice i domovi zdravlja, radnički univerziteti i domovi kulture, opštine i javna preduzeća i sve ostale javne ustanove i institucije, ali u pamćenju je većini ostajao uglavnom kućni majstor iz škole. To radno mjesto postoji i danas u svim nabrojanim ustanovama, a treba im dodati Vladu RS i ministarstva, kao i brojne druge agencije, zavode i institute, a opis poslova im je isti kao i čikama iz osnovnih škola. Ukratko, kućni majstori su tu kad god i šta god treba da se popravi i zato su omiljeni na svakom koraku.
Ipak, slavu svih njih zajedno pomračio je kućni majstor iz Palate Republike. Iako ga niko nikada nije vidio sa kombinirkama ili „francuzom“ u rukama ili sa ljestava/lotrama ispod ruke, on svoj posao radi na zadovoljstvo velikog broja stanovnika naše kuće Srpske koji mu zbog toga redovno ukazuju povjerenje.
Umjesto posla običnog kućnog majstora, popravljanja česmi, mijenjanja brava ili sijalica ili namještanja crijepa i cijepanja drva, on rješava mnogo ozbiljnije probleme koji muče stanare naše kuće Srpske. Kad god recimo željezničari imaju neki problem, on je tu da priskoči, popije s njima po rakiju i riješi problem. Ako negdje štrajkuju zdravstveni radnici, on ih rado sasluša i dovede stvari u red. U slučaju da treba izgraditi neku sigurnu kuću, kućni majstor iz Palate Republike pokaže svoju nesebičnost i veliku dušu i dovede je pod krov. Kada radnici nekog šumskog gazdinstva negoduju zbog imenovanja novog direktora, on ih umiri svojim savjetima i uvjeri da je sve to za njihovo dobro. Ako treba održati neki referendum, on vodi glavnu riječ, a ako ne treba održati neki referendum, on je tu da objasni zašto.
Uprkos ogromnim naporima, ipak ne uspijeva da riješi sve probleme. Naša kuća Srpska prokišnjava, pukotine se vide na svakom kraku, željezničari su i dalje u problemima, zdravstveni radnici najavljuju nove štrajkove, sigurne kuće kubure sa finansijama, nezaposlene majke se bune, brojni nezadovoljni stanari napuštaju kuću, a on prosto više ne stiže na sve strane da sve probleme riješi.
Pošto zna da će kućni majstor u palati biti samo do oktobra naredne godine, sve što radi sve više liči na narodnu poslovicu „drži vodu, dok majstori odu“. Ipak, sve su prilike da će on i dalje da bude glavni kućni majstor i da će i dalje da rješava probleme na sve strane. Na njemu je da odluči da li će taj posao raditi iz najveće kuće u Banjaluci koju je sagradio prije 10 godina ili iz zgrade na Marijin dvoru u Sarajevu.
Elem, ne bi bilo loše da se opredijeli za radno mjesto u Sarajevu, jer su tamo potpuno popucale instalacije i curi na sve strane, a on bi sigurno znao popraviti stvari i dovesti BiH u red. Na kraju krajeva, zar ne bi bilo lijepo za koju godinu čuti „al’ ju je opravio, svaka mu čast“?!
Darko Momić
Stavovi izneseni u kolumnama objavljenim na portalu SrpskaCafe.com pripadaju autorima i ne odražavaju nužno stav redakcije.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.