Rukometni klub “Sloga” iz Prnjavora, sljedećeg vikenda će po četvrti put organizovati turnir u slavu prerano preminulog Miroslava Mikerevića, rukometnog entuzijaste i ratnog heroja iz Dervente!
Kako je potvrđeno, na 4. Međunarodnom turniru “Mika 2018” učestvovaće 50 ekipa iz Hrvatske, Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine, a svoje rukometno znanje će pokazati preko 700 mladih rukometašica i rukometaša.
– Ove godine nam se prijavilo tačno 50 ekipa i to 28 u velikom rukometu i 22 u mini rukometu. Koliko je naš tunir napredovao najbolje govori činjenica da smo prve godine turnir održali sa četiri ekipe, druge godine sa 18, treće sa 39 a sada smo stigli do 50 ekipa. Najviše nas raduje činjenica da ekipe koje su prethodnih godina učestvovale i ove godine nestrpljivo čekaju da dođu u Prnjavor i učestvuju na turniru – poručio je Mile Šljivić, trener RK “Sloga”.
On je svim učesnicima poželio mnogo sreće, uspjeha, fer i korektnu borbu, te izrazio nadu da će turnir proteći bez povreda.
– Svi koji su izabrali rukomet već su pobjednici. Nadam se da će se djeca igrati i družiti a publika uživati u lijepim potezima. Vođama ekipa skrećemo pažnju da se ponašaju fer i korektno, da poštuju propozicije i satnicu turnira, da ispred osvajanja medalje stave druženje, igranje i uživanje u najljepšem sportu – zaključio je Šljivić.
Raspored po grupama:
Podsjećamo, turnir je osnovan 2015. godine, neposredno nakon što je preminuo Miroslav Mikerević iz Dervente, ratni heroj, rukometni entuzijasta i, prema tvrdnjama svih koji su ga poznavali, veliki čovjek.
Mika je dan prije Bogojavljenja 2014. godine izgubio bitku sa teškom bolešću, iako je tokom života znao samo za pobjede. Ostaće upamćen po tome što je u aprilu 1992. godine spasao 38 srpskih vojnika zarobljenih u vojnom objektu “Rabić” kod Dervente bez upotrebe sile, metka ili žrtve, za šta je odlikovan najvišim vojnim priznanjem RS, Ordenom Milana Tepića.
Akcija spasavanja
Pored vojnih, pamtiće se i sportski uspjesi, jer je upravo zahvaljujući njemu rukomet u Prnjavoru i Derventi otrgnut od zaborava i podignut na jedan viši nivo.
Ovog heroja su izuzetno poštovali i pripadnici neprijateljskih vojski, a pojedini vojnici sa kojima se Mika gledao “preko nišana” u prethodnom ratu, došli su mu čak i u posjetu, u trenucima kada je bolest uzela maha. I to je jedan od dokaza o kakvom se borcu radilo.
U narodu, on će ostati posebno zapamćen po herojskom djelu koje je učinio na početku prethodnog rata u BiH, kada je iz opkoljenog skladišta naoružanja “Rabić” izvukao i spasao 38 srpskih vojnika na zadatku, a koji su bili okruženi suparničkom vojskom. Pošto su svi bili iz prnjavorske opštine, te nisu poznavali teren u okolini Dervente, Mika ih je u toku noći izvukao kroz žicu i prečicama doveo do slobodne teritorije. Bez sile, metka i žrtve, potpuno perfektno i briljantno, uvijek su naglašavali njegovi saborci!
“Zelene beretke”, “zenge” i HOS-ovci s oko 300 pripadnika okružili su 10. aprila 1992. vojni objekat “Rabić” kod Dervente i vojnike u njemu. Komandi garnizona JNA nisu dozvolili da opkoljenim vojnicima dostavlja hranu, te su tražili predaju objekta i ljudi.
Suočeni s neprijateljskim okruženjem, kako je vrijeme prolazilo, vojnici su sve više vjerovali u to da su žrtvovani. Međutim, straži u objektu iz komande javljaju da će ih posjetiti mladić u civilnom odijelu, teksas jakni i hlačama, koji će pokušati da ih spase, a spasilac je bio upravo Miroslav Mikerević.
Nadmudrio protivnike
Mika je krenuo ka vojnom objektu, ali je uhapšen prije nego što je stigao do “Rabića”. Znajući da je Srbin i da je bio na obuci u kasarni, pripadnici HOS-a, te “zenge” i “zelene beretke” od Mike su tražili razne podatke. U dramatičnom razgovoru, Mikerević nije dao da ga zbune. Odgovarao je ubjedljivo, pa su neprijatelji konstatovali da je “pošten i ispravan Srbin” koji može da im bude od koristi.
Obećali su zatočenicima civilna odijela i pratnju do tromeđe, ukoliko svi napuste skladište, a Miroslavu pet godina bezbjednog života u Derventi i imenovanje za komandanta grupe HOS-ovaca i “beretki” iz Bišnje i Tetime. Mika je sagovornike ubijedio da ga zanima isključivo sport, a nikako rat, u što su oni povjerovali, te su ga pustili da ode ka objektu “Rabić”, u kojem je, po dogovoru, sutradan u osam časova trebalo da bude obavljena primopredaja ljudi i opreme.
Nakon što je stigao u objekat, Mika se složio sa zatočenicima da obećanjima ne treba vjerovati, te su zajedno počeli da kuju plan noćnog izlaska koji su ubrzo i ostvarili. Prije proboja, u koji su krenuli oko 3.30 časova noću, objekat je miniran. Pustili su šest njemačkih vučjaka, dok su dva psa poveli. Sa sobom su ponijeli kompletno lično naoružanje, deset sanduka metaka, šest sanduka bombi, 50 “zolja” i ostalu opremu.
Miroslav ih je vodio kroz četiri linije bodljikave žice i preko tri potoka, uz dodatni pritisak, pošto se očekivala mjesečina, te su morali požuriti, da ih ne bi primijetili HOS-ovci koji su se nalazili u blizini. Proboj i marš trajali su više od četiri sata, a na vrh Debele obale stigli su oko osam časova ujutro, baš u vrijeme kada su ih HOS-ovci očekivali na glavnoj kapiji skladišta. Spaseni vojnici i njihove porodice i prijatelji ovaj hrabri podvig Miroslava Mikerevića sigurno nikada neće zaboraviti.
Podigao prnjavorski rukomet
Po okončanju rata, u kojem je proveo četiri godine, transformacijom Vojske RS Mika odlazi na službu u banjalučku kasarnu “Kozara” kao pripadnik Oružanih snaga BiH, da bi kasnije prešao u derventsku kasarnu. Još u ratu povrijeđen je u sudaru vojnog vozila, nakon čega je osjećao trajne probleme s kičmom, koji će se s vremenom pogoršavati, te ga 2008. godine, nakon liječenja u Prnjavoru i Banjaluci, primorati na odlazak u penziju. Od tog momenta, najveći dio vremena provodi angažujući se u prnjavorskom Rukometnom klubu “Sloga”, gdje je trenirao sve selekcije, koje su u tom periodu postizale visoke rezultate, naročito mlađi uzrasti, koji su učestvovali i na turnirima međunarodnog karaktera.
Osim rukometa, Mika je bio i reprezentativac VRS u vojnom višeboju, krosu, trkama na 1 500, 3 000 i 5 000 metara, te u polumaratonu i maratonu. Učestvovao je na mnogobrojnim turnirima u malom fudbalu, a istakao se i kao igrač i aktivista u Fudbalskom klubu “Zadrugar” iz Bišnje, u kojem je imao višestruku ulogu, od sekretara, predsjednika do trenera kluba. Takođe, Mikerević je dobitnik mnogobrojnih medalja, pehara, diploma, plaketa i zahvalnica.
Ognjen Tešić / SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.