Iako bi se očekivalo da vlast najjače udarce prima od svojih suparnika iz opozicionih redova, u Srpskoj je situacija nešto drugačija! Predstavnici Saveza za promjene, jaki samo na riječima, djela su izgleda prepustili drugima!
Imajući u vidu, manje ili veće, potrese koje su događaji sa naše liste izazvali u Republici Srpskoj u prethodnih godinu dana, opozicija bi mogla, u najmanju ruku, da uči, jer nešto slično nije priredila. Doduše, pokušaja je bilo, ali su bili kratkog daha i odisali nedosljednošću.
Pravda za Davida
Davor Dragičević, otac, pod još uvijek misterioznim okolnostima, stradalog Davida Dragičevića, i grupa “Pravda za Davida”, koja broji preko 300 000 članova, kao niko do sada uzdrmao je aktuelnu vlast, na čelu sa SNSD-om.
Iako na protestima, koji se svakodnevno održavaju na banjalučkom Trgu Krajine, ali i širom BiH i svijeta, Davor i drugi članovi naglašavaju da njihov protest nema nikakve veze sa politikom i da samo žele istinu o Davidovoj smrti, a potom i pravdu, činjenica je da je “Pravda za Davida” unijela neviđenu pometnju u vladajuće redove.
Svoj vrhunac, za sada, ova grupa imala je 21. aprila, kada se na Trgu Krajine okupilo između 10 i 15 hiljada građana, što je brojka veća i od mitinga opozicije i kontramitinga vlasti iz maja 2016. godine zajedno. U najavi je i novi, još veći skup, koji bi trebao da se održi kroz mjesec dana.
Davor svakodnevno proziva pojedince iz MUP-a za “otmicu, brutalno premlaćivanje, zatočeništvo, mučenje i ubistvo” dvedesetjednogodišnjeg sina, te saradnju sa narko dilerima, a za “saučesništvo i prikrivanje dokaza” upire prstom na ministra unutrašnjih poslova, direktora policije, načelnika Uprave za organizovani i teški kriminalitet te više tužilaca. Za to vrijeme, iz vladajućih redova ne pokazuju riješenost da konkretno odgovore na brojna otvorena pitanja te se i dalje drže prvobitne verzije u koju više ne vjeruju ni oni sami. I dok organizovanje oko “Pravde za Davida” nazivaju obojenom revolucijom, te tako targetiraju građane, koji su sigurno većinski apolitični zbog čega do sada nisu izlazili na izbore, vlast ih gura od sebe i svojim nespretnim reakcijama revoltira da u oktobru ove godine po prvi put zaokruže neko ime na listiću.
Činjenica je i da je do prije dva mjeseca rijetko ko opoziciji davao šansu da u oktobru svrgnu Dodika i aktuelnu vlast, dok je danas sve više onih koji i nisu sigurni u ubjedljivu pobjedu predsjednika Srpske i njegovog SNSD-a.
Željezničari štrajkači
Sa nezadovoljnim radnicima “Željeznica RS” probleme je imao SNSD-ov koalicioni partner DNS, kome je, koalicionim dogovorom, pomenuto preduzeće dato na upravljanje.
Nakon više godina traljavih i tihih radničkih štrajkova u Srpskoj, željezničari su zbog nagomilanih dugovanja i konstantnog kršenja radničkih prava, povukli konkretne poteze. U martu prošle godine su blokirali prugu a u septembru krenuli sa štrajkom glađu, koji je trajao čak deset dana. Oba puta je generalni direktor Dragan Savanović ostao nijem na bunt radnika a situaciju je spašavao predsjednik RS Milorad Dodik, koji je tražena sredstva obezbjeđivao preko noći.
Sindikalci Zlatko Marin i Boris Šukalo, te svojevrsna ikona štrajkova željezničara, pokojni Čedomir Knežević, zajedno sa ostalim kolegama, na neki način su “otvorili” prošlogodišnju sezonu radničkih buntova, kojih je bilo širom Srpske.
Zvornički doktori
Jedan u nizu prošlogodišnjih štrajkova dogodio se u zvorničkoj bolnici, a zahvaljujući upečatljivom nastupu doktora Zorana Komljenovića pred delegacijom Ministarstva zdravlja, njihov bunt je probio lokalne, ali i granice BiH.
Rečenice poput “A sad popijte kafu i razgulite” mjesecima su se dijelile društvenim mrežama i prepričavale u kafanama, a grupa doktora u Zvorniku pridobila je simpatije šire javnosti.
Iako je problem zvorničke bolnice bio svojevrsni unutarstranački, SNSD-ov obračun, pomenuti doktori su nanijeli poprilično štete Vladi RS krajem prošle godine.
Udruženje ReStart
Srpska na čelu sa predsjednikom Stefanom Blagićem za samo godinu dana se nametnulo kao jedan od političkih faktora koji bi itekako mogao pomrsiti konce, kako vladajućoj koaliciji, tako i opoziciji. Vladajućim jer bi, ukoliko se ReStart kandiduje, na birališta mogli izvesti značajan broj ljudi koji bi inače ostali kod kuće taj dan, a koji bi pored ReStarta, prije zaokružili kandidate Saveza za promjene za funkciju predsjednika RS i člana Predsjedništva BiH nego kandidate aktuelne vlasti. Sa druge strane, opoziciji jer bi dio potencijalnih birača, koji bi kandidate SzP-a za Narodnu skupštinu RS izabrali kao “manje zlo”, mogao da izabere kandidate ovog udruženja.
Inače, svojevrsni izlazak na javnu scenu oni su imali na protestima zbog kupovine audija ministra prosvjete i kulture RS Dane Maleševića, a potom i organizovanja peticije i sakupljanja potpisa, zajedno sa nekoliko udruženja i banjalučkih odbornika, da se ograniči kupovina automobila u javnom sektoru na 50 000 maraka. Iako su tada sakupili 6 500 potpisa, Vlada RS je potpuno ignorisala peticiju.
Organizovali su tzv. Zid plača, gdje su građani Srpske pisali imena ljudi koji su otišli da žive u inostranstvo, zatim protest protiv aktuelnog saziva Vlade RS na kojem se okupilo oko hiljadu građana, spriječili su deložaciju nekoliko porodica, pokrenuli kampanju ”Zauzdaj partije – zaposli ljude” itd. Jedan od posljednjih zahtjeva ReStarta jeste organizovanje posebne sjednice Narodne skupštine RS na temu masovnog odlaska ljudi, prvenstveno mladih, u inostranstvo.
Opozicija sklona konformizmu
Novinar Saša Bižić za SrpskaCafe ističe da se za opozicione stranke, okupljene u Savezu za promjene, može reći kako imaju vrhove koji su u značajnoj mjeri skloni konformizmu.
– Bez obzira na žestoku retoriku o “režimu”, u prvoj postavi SZP-a nerijetko dominira malodušnost, odnosno manjak uvjerenja da njihove partije u ovom momentu zaista imaju kapacitet za smjenu aktuelnog vladajućeg bloka na izborima. S druge strane, i opozicioni status u RS, posebno ako je praćen učešćem u vlasti na nivou BiH, uopšte nije, u materijalnom smislu, za potcijenjivanje – kaže naš sagovornik.
Tu kombinaciju, dodaje on, javnog radikalizma i tajne deprimiranosti, pri čemu se ni jedno ni drugo ne odvija u ljutom siromaštvu, nije baš jednostavno kamuflirati u komunikaciji sa glasačima koji imaju kritički odnos prema vlasti.
– Za razliku od klasičnih stranaka, “slobodni strijelci” i individualni “buntovnici s razlogom” imaju žestinu koja jeste autentična, i samim tim uvjerljivija široj populaciji. U tom kontekstu, oni jesu u kratkoročnoj prednosti nad standardnim opozicionim partijama. Međutim, pošto nemaju organizacioni okvir koji bi im omogući da politički poentiraju od takve popularnosti, na duže staze stranke opstaju, a “fajteri” nestaju i tonu u zaborav, kada povod za njihovu borbu prestane da bude aktuelan – zaključio je Bižić.
Ognjen Tešić / SrpskaCafe
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.