Desetak hiljada ljudi svih vjera mjesečno posjeti manastir Ostrog u Crnoj Gori, a životu Svetog Vasilija se, osim najbrojnijih pravoslavaca, poklanjaju muslimani iz regiona, kao i stranci.
Tako je bilo i nedavno tokom jutarnje molitve i liturgije kada je rijeka vjernika strpljivo čekala u koloni, polako se krećući prema crkvici s ciljem da se poklone moštima ovog sveca, prime njegov blagoslov i ostave skromne poklone (ulje, vino i slično).
Među njima su bili i stari i mladi, zdravi i bolesni, jer se vjeruje, a to mnogi tvrde i svjedoče, da Sveti Vasilije i njegove mošti i danas imaju moć da iscjeljuju tijelo i dušu. U masi vjernika tada je bio i poznati pjevač Sergej Ćetković sa djecom…
– Mi smo Srbi muslimanske vjere i dolazimo sa Peštera. Nemamo problem da se poklonimo svecu i uzmemo blagoslov. Poštujemo sve vjere, svece i bogomolje. Ako to ne radimo, ko će poštovati nas i našu vjeru – rekli su nam članovi ove porodice sa Peštera.
Noć ranije, prostor ispred manastira na kome je zabranjeno pušenje, pristup kućnim ljubimcima i oskudno oblačenje, pretvorio se u pravu spavaonicu pod otvorenim nebom. Čitave porodice su od ćebadi iz manastira napravile improvizovane krevete i spokojno zanoćile. Stariji i bolesni su, uglavnom, tražili svoje mjesto i ležaj u manastirskom konaku.
– Postoji i smještaj u objektima ispod manastira koji košta pet evra, ali mi više volimo da spavamo na otvorenom i ujutro krenemo da bismo se na vrijeme poklonili moštima sveca – rekla je te noći za SrpskaCafe grupa mladića iz Bijeljine koji su u povratku sa ljetovanja riješili da posjete manastir.
Oni pričaju da za Svetog Vasilija nema zabrana ni na granicama Srbije i BiH sa Crnom Gorom, jer carinici, kako oni tvrde, brže propuštaju vjernike čim od njih čuju da idu pod Ostrog.
A posjetioci Ostroga stižu sa svih strana. Mnogo ih je iz Rusije, Bjelorusije, svih zemalja bivše Jugoslavije i Republike Srpske, a ima i Engleza, Roma i ljudi sa Bliskog Istoka. U manastir dolaze i autobusima i automobilima. Sve je lakše nakon što je prije nekoliko godina iz pravca Danilovgrada napravljen nov, sigurniji i solidan put.
Mnogi vjernici iz pravca donjeg manastira do gornjeg koračaju bosi kamenitim putem kroz šumu od nekoliko stotina metara.
– Ovuda je tako išao i Sveti Vasilije – kaže nam desetogodišnji Dušan Suvajdžić iz Bijelog Polja i pokazuje brojne ostavljene čarape kraj puta, brojanice i obuću, slike…
I on i brojni vjernici su mogli da u manastirskoj suvenirnici kupe osveštane ikone, krstove i drugo. Ovih i drugih relikvija ima i u selima ispod manastira, ali sveštenstvo Ostroga savjetuje da se to ne kupuje, jer se sve previše pretvorilo u biznis.
Inače, manastir Ostrog, koji je pripijen uz ogromnu kamenu stijenu brda Ostrog u Bjelopavlićima, iznad doline Zete, jedna je od najposjećenijih pravoslavnih svetinja u svijetu, ali i vjerovatno najposjećenije turističko odredište u Crnoj Gori.
Manastir je 1666. godine podigao mitropolit zahumsko-hercegovački Vasilije Jovanović, kasnije nazvan sveti Vasilije Ostroški. Njegove mošti počivaju upravo u gornjem manastiru. Sveti Vasilije rodio se u selu Mrkonjići u Popovom polju u Bosni i Hercegovini 28. decembra 1610. godine i dobio svjetovno ime Stojan. Zamonašio se u manastiru Zavala u Popovom polju, a dio monaškog života proveo je i u trebinjskom manastiru Tvrdoš.
U Gornjem manastiru su dvije male crkve – gornja crkvica posvećena Svetom Krstu (1665. godine), gde je Sveti Vasilije proveo 15 godina u postu i molitvi. Druga, donja crkva, posvećena je Vavedenju Bogorodice i u njoj su mošti Svetog Vasilija. Sveti Vasilije je preminuo 29. aprila 1671. godine, a predanje kaže da se tadašnjem igumanu manastira često javljao u snu, naređujući mu da dođe u Ostrog i otvori njegov grob. To se ponovilo dva puta, jer se iguman nije obazirao na san. Tek kada je treći put sanjao Svetog Vasilija, ispričao je to bratiji, otišli su pod Ostrog i kada su otvorili grob Svetog Vasilija našli su neoštećeno tijelo, žuto kao vosak i koje je mirisalo na bosiljak.
To im je bio znak da je Vasilije Ostroški svetac, i njegove mošti smjestili su u ćivot gdje su i danas. Na mjestu gdje je izdahnuo Sveti Vasilije iz kamena je nikla vinova loza koja i danas rađa.
U manastiru je i bomba iz Drugog svjetskog rata, koja je 1942. godine za vrijeme bombardovanja iz njemačkog topa udarila u zid iznad gornjeg manastira, razbila vrata na crkvici Časnog krsta i nije eksplodirala. Prilikom pada se razdvojila, upaljač je pao na jednu, a barutno punjenje na drugu stranu crkvenog kamenog poda. Balističari su poslije utvrdili da je granata bila ispravna, a legenda kaže da upravo Sveti Vasilije nije dozvolio da uništi svetilište.
M. Čabarkapa
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.