Srpskog košarkaškog reprezentativca Ivana Paunića život je preko noći uveo u najveću oluju dosad i bacio ga pred izazov za kakav niko nije spreman.
U razgovoru za Sportski žurnal Paunić je otkrio kako mu je rutinska operacija okrenula život naopačke, kako je jedan zahvat učinio da mu naredni mjeseci prolaze u borbi za živu glavu.
Srušio se na terapiji
Sve je, kako je sam otkrio, počelo 28. aprila, kada se povrijedio na treningu Tofaša. Osjetio je oštar bol u koljenu, poslije čega je obavio pregled na magnetnoj rezonanci, gdje mu je utvrđena parcijalna ruptura ligamenata ispod čašice.
Operacija je bila neizbježna, ali se taj zahvat u normalnim okolnostima ne može podvesti u red onih, opasnih po život.
– Od košarke živim i htio sam to što prije da riješim. Konsultovao sam se na više strana, u saradanji sa klubom provjerio koji su najbolji doktori u Turskoj i donio odluku gdje da se operišem – rekao je Paunić za Sportski žurnal.
Kaže, zahvat je prošao bez problema, a pauza je trebalo da bude između pet i sedam mjeseci. Prije povratka u Beograd, gdje je želio da nastavi sa rehabilitacijom, imao je kontrolu tačno sedam dana poslije operativnog zahvata. Dobio je dozvolu da ode u Srbiju i nastavi s oporavkom. Tada je život počeo da mu dijeli loše karte.
– Kada sam počeo s oporavkom, krenule su i visoke temperature. Mislio sam da sam se prehladio, da sam “zakačio” neki virus. Ali, prošlo je desetak dana, a situacija je svakim danom bila sve gora. Odmah sam kontaktirao doktora koji mi je rekao da je to normalno poslije operacije. Pritom, koljeno je počelo da mijenja boju i otiče. Slao sam fotografije i uvijek dobijao isti odgovor. Sve do trenutka dok se nisam srušio na terapiji – otkrio je Ivan.
Molio sam boga da…
Poslije urađenih analiza krvi došlo se do zaključka da je njegovo zdravstveno stanje daleko od dobrog. Doktori su mu ukazali da u organizmu postoji velika infekcija. Ubrzo mu je rečeno da pod hitno mora na novu operaciju.
– Zbog sepse je postojala opravdana bojazan da ta izuzetno opasna bakterija ne zahvati kost i ligamente, što znači da bih ostao bez noge. A, ako se raširi kroz krv, onda može da bude i fatalno. Sve u roku od sedam dana. Htio sam da odem kući, da budem u krugu porodice. Ljekari su mi rekli da ne dolazi u obzir, da je bakterija izuzetno opasna, a da situacija nije bezazlena – dodao je srpski košarkaš.
Liječenje je nastavio na Banjici, gdje je bio pod nadzorom 24 časa, punih 58 dana!
– Tokom ta dva mjeseca svakog dana sam primao najjače antibiotike, ali temperatura nije padala. Molio sam boga samo da se jedno jutro probudim bez temperature – prepričao je Paunić detalje.
Tek poslije 45 dana ležanja u bolnici sitaucija je počela da se mijenja nabolje. Ali, bila je daleko od idealne. Morao je da leži u bolničkoj postelji bar još deset dana, kako bi se svi uvjerili da je najgore prošlo.
Sad mu osmjeh ne silazi s lica
Ivan Paunić je tokom oporavka dobijao poruke i pozive podrške svojih najbližih prijatelja, saigrača, te selektora Aleksandra Đorđevića.
– Sale me je stalno zvao, pratio situaciju i nudio pomoć. Na tome ću mu vječno biti zahvalan. Kao i momcima iz reprezentacije koji su bili upućeni i zvali – zaključio je Paunić za Sportski žurnal.
Ivan Paunić sada trenira pod nadzorom Nemanje Rašića i Milana Grubješića u Beogradu i dobro se osjeća. Na teren će, kaže, poslije Nove godine. U utorak je poslije odrađenog treninga išao i da obiđe saigrače iz reprezentacije. Osmjeh mu nije silazio s lica.
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.