Već prve godine zaradila je oko dva miliona starih dinara, prodala stari kombajn i kupila novi, belgijske marke “Klajs”. Na njemu je vršila za vrijeme dvije žetve i znatno povećala svoj saldo na štednoj knjižici.
Subotičanka Sandra Milunović, jedina žena kombajner u Jugoslaviji, zarađivala je milione u sezoni žetve i trošila ih na putovanja…
– Ravnica je omamljiva, draga i privlačna, ali na njoj nema onoga što pored vršidbe želim. Ubija me dosada, a ja stalno nešto tražim, nešto što nije ravno.
Skinula se u bikini, sjela na kombajn i počela vršidbu na prostranim ravnicama u okolici Subotice.
Seljaci su se zgražali, bilo im je nepojmljivo što se djevojka ne stidi. Njoj to nije smetalo.
Poslije napornog rada otišla je na bunar, još se malo razgolitila i okupala.
Sandra Milunović, tehničarka agronomije, jedina djevojka-kombajner u Jugoslaviji, a možda i u svijetu, tako shvata život. Svejedno joj je šta seljaci i Subotičani prepričavaju o njenom ponašanju.
Važno je, kaže, da je svježa i čista.
Takvo ponašanje djevojke, jedine vlasnice kombajna, počelo je onog dana kad su u trgovačko poduzeće u Subotici, u kojem je radila kao službenica, stigli neki veoma “važni” poslovni partneri da im bude pri ruci, da ih zabavlja.
Uočivši namjeru pretpostavljenih, momentano je podnijela otkaz.
I našla se na ulici.
Simpatična dvadesetdvogodišnja tehničarka nedjeljama je lutala gradom u potrazi za bilo kakvim namještenjem. Tužna i očajna, jednog se dana požali svom poznaniku iznijevši mu situaciju u koju je zapala.
– Kupi u otpadu rashodovani kombajn koji je još u dobrom stanju.
Ideja joj se svidjela. Uzela je ušteđevinu od 450 hiljada starih dinara i nabavila poljoprivredni stroj. Uložila je još nešto u njegov popravak i prihvatila se posla.
Već prve godine zaradila je oko dva miliona starih dinara, prodala stari kombajn i kupila novi, belgijske marke “Klajs”.
U predahu između dva radna dana Sandra najradije druguje s knjigama i sluša muziku. Odijeva se tako da je u Subotici teško sresti elegantniju djevojku.
Obišla je čitavu Jugoslaviju i petnaestak zemalja Evrope
Inteligentna je i vrlo društvena.
S njom možete razgovarati o književnosti, ekonomiji, muzici, modi, naučnim dostignućima, pa čak i o politici.
– Zar nije ponižavajuće što se baviš kombajnerstvom? To je i za muškarce naporno! – govore joj prijatelji.
– Vi ste staromodni! – odgovara Sandra Milunović. – Ja sam vlasnica stroja, upravljam i zapovijedam njime. Zašto bi to, molim vas, bilo ponižavajuće? Kao diplomirana tehničarka agronomije razumijem se u poljoprivredu i svoj posao obavijam stručno i savjesno. Zadovoljnija sam nego dok sam radila u kancelariji.
Sandra dobro govori italijanski, engleski, njemački i mađarski.
I pravi je globroter.
Sve što zaradi u vrijeme ljetne žetve troši na putovanja.
Obišla je čitavu Jugoslaviju i petnaestak zemalja Evrope.
Ostatak prošlog ljeta provela je u Budvi, a nakon toga se otisnula na tromjesečnu turneju po Velikoj Britaniji.
Ove godine namjerava napustiti “Stari kontinent” i krenuti do Australije.
Nemirna i plavokosa ne može se zadržati na jednom mjestu. Stalno nešto traži.
– Danas sam kombajnerka, a sutra: vidjećemo. Vjerojatno ću ga poslije tri godine prodati i prihvatiti se nečega novog. Još ne znam čega, ali uskoro ćete znati. Pšenica, ječam i suncokret nisu mi teški, ne prezam od radoznalih pogleda dok vršim, ili se polunaga kupam na bunaru. Jedino me ubija dosada. Ravnice su omamljive, drage i privlačne, ali na njima nema ono što pored vršidbe želim.
Sandra nije htjela reći šta želi.
Iz očiju joj se nazirala pomisao na putovanje, lutanje i veselo društvo.
Tekst i snimci: Bora Vojnović, obrada: Yugopapir (Start, VIII 1971.)
Besplatnu Android aplikaciju portala SrpskaCafe preuzmite ovdje.